Veliki Gospodnji praznik – Ulazak Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti, saborno i molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji u šestu nedjelju Vaskršnjeg posta 5. aprila 2026. godine.
Ostroški sabrat jeromonah Nikolaj načalstvovao je prazničnim bogosuženjem, a sasluživali su mu iguman arhimandrit Sergije i sabraća arhimandrit Miron i jerođakon Sergije, kao i jerej Zarija Vuković, danilovgradski paroh.
Na Svetoj Liturgiji bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i velikog broja vjernika.
Po čitanju Svetog Jevanđelja o ulasku Gospoda Isusa Hristau Jerusalim sabranima je besjedio o. Zarija.
– On apsolutni Bog, ali apsolutni Čovjek, ulazi u Jerusalim ne u kočijama, ne sa ratnim konjima, ne sa vojskom i konjicom, nego ulazi na magaretu smireno, na taj način pokazujući svoje apsolutno smirenje. ”Osana na visinama, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje”. Naime na ovoj ikoni vidimo kako djeca Ga dočekuju sa palminim grančicama, sa vrbovim grančicama, sa mirtom, i sve to simvoliše ono sveto drvo, a grane od svetog drveta simvolišu ogromno poštovanje koje su imala djeca, i oni koji su čista srca, i oni koji su prepoznali da Bog dolazi. Iako samo četiri dana prije, nego što će Ga, većina tih ljudi koji su Ga prepoznali ili Ga nijesu prepoznali, odreći Ga se i koji će pohuliti na Njega.
Međutim, Gospod u svom smirenju i zbog domostroja spasenja, ulazi u Jerusalim – rekao je o. Zarija.
Podsjetio je i da je narod koji ga je dočakao bacao i haljine svoje ispred Gospoda.
– Šta oni simvolišu u to vrijeme? Znači, za ruho se govorilo haljine, i to predstavlja svlačenje onoga grešnoga čovjeka. Predstavlja svlačenje onoga čovjeka ogrehovljenog, jer upravo Gospod ulazi, upravo isti onaj Gospod koji je samo dan prije vaskrsao, odnosno ustao četvorodnevnog Lazara koji bješe mrtav – besjedio je o.Zarija i dodao da nas Gospod priziva da se odreknemo sve one ništavnosti, segrešenja i svega onoga što prlja i grdi dušu našu.
Istakao je da je samovolja i egocentričnost ljudska dovela i do ratova koji siju samo smrt.
– Zato što se čovjek izigrava Boga, glumi da je Bog, postavlja sebe u centar svega, zaboravlja Boga, nema straha Božijega, nema straha od Onoga koji ulazi u Jerusalim, Onaj koji ulazi u srca naše, i upravo to ogrehovljeno srce, i upravo ono što je negativno, jednostavno ne dozvoljava da Gospod uđe u naše srce. Da se čuvamo toga kvasca farisejskog, da otvorimo srca naša, jer nema grijeha koji Gospod neće oprostiti, ali, naravno, kada postoji pokajanje, kada postoji preumljenje, kada se oslobodimo onoga starooga čovjeka, speremo sa sebe sve grijehe i evo, blagosloveno vrijeme, samo nedjelju dana do Velikog vaskrsenja, pravo je vrijeme kada možemo da se pokajemo, nikada nije kasno, jer Gospod će sve oprostiti, Gospod će sve nadognaditi, ali moramo, prije svega srca naše, da otvorimo za ulazak Onoga vječnoga Boga, Onoga živoga Boga, i onoga Boga koji je čovekoljubac, i koji hoće svi mi da se spasemo – poručio je o. Zarija.
Sabrani koji poste Vaskršnji post primili su Sveto Pričešće, a posebnu radost evharistijskom sabranju dalo je prisustvo velikog broja djece.
Na kraju bogosluženja saslužitelji su osveštali i vjernom narodu podijelili vrbove grančice.
