Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski G. Pajsije na Lazarevu subotu, 4. aprila 2026. godine, služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu.
Sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije, sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Roman, Nikolaj i Natanailo i jerej Zarija Vuković, danilovgradski paroh.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o vaskrsenju Četvorodnevnog Lazara, sabranima je besjedio Vladika Pajsije.
– Evo već se nalazimo na kraju svete i velike Četrdesetnice i stojimo pred samim početkom one Strasne i Velike sedmice. A taj četrdesetodnevni post i svaki post koji postoji u našoj Crkvi nije izum ljudskog razuma i ljudskog uma, nego je zapovijest Božija. I taj post jeste naša pokornost Gospodu Isusu Hristu i sledovanje onim putem kojim je On sam išao. Kako znamo iz Svetog Jevanđelja da nakon krštenja Gospoda Isusa Hrista od strane Jovana u Jordanu, On odlazi u pustinju i posti četrdeset dana. Tako i mi u svemu se trudimo da sledujemo Hristu i da sve ono što je on činio, poučavajući nas kako mi treba da živimo, da to koliko god možemo primjenjujemo i u svome životu – rekao je Vladika Pajsije.
On je kazao da je cilj velike Četrdesetnice da duhovno uzrastemo, da se duhovno popravimo, da sve one vrline koje Bog usadi u nas, sve ono dobro, koliko možemo više umnožimo, a svaki grijeh, svaku strast, ako ne, da iskorijenimo, a ono bar da umanjimo.
– Međutim, ako nismo ni umanjili te svoje mane i grehove, a onda bar smo trebali da sagledamo ono svoje unutrašnje biće, koliko je ono sklono grijehu, koliko je ono sklono strastima. Pa onda da u ovom narednom periodu se potrudimo da nešto bolje učinimo – besjedio je o. Pajsije.
Kazao je da jevanđeljska priča o Vaskrsenju Lazarevom govori baš o toj ljudskoj prirodi.
– Ne govori o jednom pojedincu iz roda ljudskog koji se upokojio i koga ispraćaju sa ovoga svjeta, nego govori o cijelom čovječanstvu, koja je njegova sudbina onda kada se ono odvoji od Boga. Vidimo da dvije sestre ispraćaju svoga brata, vraćaju u zemlji ono što je od zemlje, i kaže se da je prošlo četiri dana, a tijelo je već zaudaralo. Eto što god čovek da učini u ovome svjetu, kako god da je živio, to je bilo njegov kraj. Dakle, rastanak sa onim najmilijima, i još težak miris i raspadanja tijela njegovog. Međutim, baš tada, kada se sve to događa, dolazi taj prelomni moment u istoriji roda ljudskog, kada, iako čovek ne može sam više da se približi Bogu, ali Bog dolazi njemu. I sve ono što je do tada bila sudbina roda ljudskog, mijenja se za 180 stepeni. I kako kaže sam Hristos ”onaj koji vjeruje u mene, ako i umrije, ako i umre, živjeće”. I to su ključne riječi ovog Jevanđelja – poručio je Vladika Pajsije.
Sabrani koji poste Vaskršnji post, primili su Sveto Pričešće.
