Peta nedjelja Časnog posta – Gluvna, posvećena Prepodobnoj Mariji Egipćanki, saborno i molitveno je proslavljena u ostroškoj svetinji 29. marta 2026. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva slavi Svetog mučenika Savina Egipćanina i Svetog apostola Aristovula.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Roman, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Nikolaj i Natanailo i jerođakon Sergije, kao i protojerej Miloš Cicmil iz Eparhije Budimljansko-nikšićke.
Uz molitveno učešće ostroškog igumana arhimandrita Sergija, brojnog monaštva i vjernog naroda, bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja, sabranima je besjedio o. Miloš.
On je podsjetio sabrane da se posti peta sedmica Časnog posta i da u dane posta treba češće čitati Sveto Jevanđelje.
– Kako bi lakše postili ovaj post, treba, da podražavamo čitanje Svetog Jevanđelja što češće, naročite u danima, kada je post. Sveti oci kažu, da ljudska duša, kada se uzdiže ka nebu trudom, da je nose dva krila. Jedan je post, a drugi je molitva. Kada se molimo u postu najviše se treba osvrnuti na treći dio molitve Prepodobnog Jefrema Sirina koja kaže ”O Gospode Care, daruj mi da sagledam sagrešenja svoja i da ne osuđujem brata svoga, jer si blagosloven u vjekove, amin – besjedio je o. Miloš.
Istakao je da peta sedmica posta nije Gluvna zato što ona po prirodi nema nekog sluha, već zato što nas opominje da čovjek treba da malo pronikne u sebe, da bude tiši u javnosti, a glasan u srcu svome, da zavapi i da zatraži oproštaj od Gospoda našega za sve što je loše činio bližnjem, a kroz to i sebi samom, jer Gospod ne želi smrti grešnika, nego da se vrati i živ bude.
– Zapovijest kaže ”ljubi Gospoda Boga svoga svom dušom svojom, svom silom, odnosno snagom svojom i svom mišlju svojom”. Dok je Gospod za ljubav prema bližnjem kao mjeru odredio jednakost, zapovjedivši nam ”ljubi bližnjega svoga kao sebe samog”. E sada, svi koji se trude smjernosti kao vrlini i koji se trude da podražavaju smjernost kao vrlinu, oni mogu iskreno da vole jedni druge, jer kako bismo mogli očekivati da dokučimo do vratnica Carstva Nebeskoga ako ne možemo da volimo sliku i priliku Božiju u bližnjem svome. Jer svi smo jednaki udovi Tijela Hristovoga, svi oni koji su kršteni vodom i Duhom svetim. I zato, ugledavši se na smjernost koju nam Bog nudi kroz čitav svoj primjer, ovdje kao čovjek među nama na zemlji, znamo da On koji je Car slave, koji je bez grijeha, kome se klanjaju sve sile i vojske plakao je kao djete u jaslama, kao prijatelj ridao je nad grobom Lazarevim, kao stradalnik plakao je nad Jerusalimom, a kao pravedno jagnja Božije stradao je na krstu i vaskrsao i time razbio okove Ada i nama riješio najveći problem smrti – rekao je o. Miloš.
Sabrani koji poste Vaskršnji post, a koji su se molitvom i ispovješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
