Četvrta nedjelja Časnog posta – Sredoposna, posvećena Svetom Jovanu Lestvičniku, 22.marta 2026. ljeta Gospodnjeg, kada se naša Sveta Crkva molitveno sjeća Svetih 40 mučenika Sevastijskih – Mladence i Sveta 42 mučenika Momišićka, saborno i molitveno je proslavljena u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Roman, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron i jeromonasi Nikolaj i Natanailo i jerođakon Sergije, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i velikog broja vjernika.
Besjedeći sabranima poslije čitanja Svetog Jevanđelja o. Roman je podsjetio na riječi Gospodnje ”ovaj se rod ničim ne može izgoniti osim molitvom i postom” upućene apostolima, koji se čuđahu kako oni ne mogu istjerati nečistoga.
– Nažalost, često se i u Ostrogu dešava da ljudi traže iscjeljenje bez ikakvog ličnog učešća, bez ikakve želje sjedinjenja sa Bogom. A Gospod ovdje kaže ”ovaj rod izgoni se samo molitvom i postom”, dakle saradnjom sa Bogom, učešćem u životu Hristovom, učešćem u Svetim tajnama, u svetim vrlinama Crkve, gdje su post i molitva sredstva, a gdje je cilj sami Hristos. I zato je, braće i sestre, ova nedjelja, četvrta Časnog posta, baš označena i zakvašena ovim riječima Hristovim. Jer to je ništa drugo nego ljestvica uspinjanja ka Carstvu Božijem. Ništa drugo nego starozavjetna Jakovljeva ljestvica i novozavjetna ljestvica blaženstva koju nam je Hristos ostavio – rekao je o. Roman i podsjetio na iscjeljenje đavoimanog mladića, o čemu govori današnje Jevanđelje.
On je objasnio da mladić od djetinjstva imao demona u sebi koji ga je bacao u vatru, koji ga je bacao u vodu i on nije mogao da odoli demonskim nastrajima.
– I lomio ga je demon cijelo vrijeme dok se nije pojavio Životodavac Hristos ispred njega. I kad je ona nečista sila osjetila Boga u svojoj blizini, momak pade na zemlju, valjaše se i bacajući pjenu. I šta mu Hristos kaže kao poruku njemu i njegovome ocu koji ga je pitao da ga iscijeli i da mu pomogne i da se smiluje na njih? Gospod mu kaže ako možeš vjerovati sve je moguće onome koji vjeruje. Dakle, ako možeš vjerovati. Bitna je ne samo post i molitva ovoga dječaka, nego je bitna i vjera njegovih bližnjih, njegovih roditelja, jer se kroz jačanje njihove vjere iscjeljuje ne samo mladić, nego se iscjeljuju i roditelji i svi i bližnji i daljni oko tog iscijeljenog mladića. Jer kad Gospod iscjeljuje, on iscjeljuje nesebično i nesebično daruje svima okolo onoga tu radost. Sveti oci kažu da je to ravno vaskrsenju iz mrtvih pa stoga ako je ravno vaskrsenju iz mrtvih ta vaskrsenjska radost ona obasjava i okolinu, i bližnje. I otac djeteta, evo šta kaže, evo odmah vaskrsenja i njegove duše. Vjerujem, Gospode, pomozi mome nevjerju. Vjerujem, Gospode, jer sam i ja bio, kao i ovaj demon nijem i gluv. Ja sam bio gluv da primim, da čujem tvoju riječ koju si mi preko Mojsija još davo rekao. A nijem sam bio da slavim Tebe i da se kajem i na usnama i na srcu – besjedio je o. Roman.
Podsjetio je i da je mladić tada pao i da su svi mislili da je mrtav, dok ga Gospod nije uzeo za ruku i rekao mu da ustade.
– I to je zaista novo rođenje, duhovno rođenje. I obično, braćo i sestre, kad se ljudi demonizovani iscijele, kad ih Gospod iscijeli, ne bilo ko od nas, nego Gospod, Bog, Isus Hristos, molitvama Majke Božije, Svetog Vasilija i svih svetih, dešava se da ti ljudi padnu jedno vrijeme u nesvijest, da izgledaju kao mrtvi. A posle iscjeljenja ničega se ne sjećaju. E to je znak da je to duhovno rođenje i da je to vaskrsenje. I pogledajte ovaj moment kad Gospod uze za ruku i podiže, to je Božije blagovoljenje, zna Bog podiže, daje mu ruku a on kao ustade to je njegov trud i njegova lična volja da ustane. Mogao je Gospod da mu pruži ruku a da on neće da ustane. Vidite koliko Gospod hoće naše spasenje, našu volju, naš duh, naš pokret i duše i tijela – objasnio je o.Roman.
Posebnu radost evharistijskom sabranju dalo je prisustvo velikog broja djece.
Sabrani koji poste Vaskršnji post, primili su Sveto Pričešće.
