Njegovo preosveštenstvo Episkop delčevsko-kamenički Makedonske Pravoslavne Crkve G. Marko služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu u Siropusnu nedjelju, pred Vaskršnji post, 22. februara 2026. ljeta Gospodnjeg, na praznik Svetog mučenika Nikifora.
Sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije i sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Nikolaj, protojerej Žarko Mickovski iz Eparhije Delčevsko-kameničke MPC, jerej Jovan Vasić oraovačko-peraški paroh i sveštenođakon Nikola Kadović iz Eparhije Budimljansko-nikšićke.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja sabranima je besjedio Vladika Marko.
– Stigli smo do ove zadnje, pripremne nedjelje, takozvane Siropusne nedelje, prije Velikog i Časnog posta. Nedjelje praštanje, kao što još nazivamo mi u crkvi, u kojoj nedjelji Bog nas podsjeća da treba da oprostimo našim bližnjima, da bi i On nama oprostio sagrešenja naša. Međutim, kod nas hrišćana svakog dana i svakog trenutka je dan praštanja ili nedjelja praštanja ili Siropusna nedjelja. Jer svaki put kad mi sagriješimo i stavljamo odmah pokajanjem novi početak u našem životu. Mi uvijek živimo i trebalo bi da živimo u pokajanju. Ovo je samo podsjećanje jedno, da ako bismo slučajno zaboravili, da se prisjetimo da postoji pokajanje i da postoji praštanje. Praštanje i pokajanje je suštinska stvar u pravoslavlju. Nije to neki dodatak, nešto bez čega se može, može a i ne mora. Ne može se bez praštanja i pokajanja jer da ne bi bilo praštanja i vraćanja i stavljanja novog početka, niko od ljudi se ne bi spasio. Uzdržanje koje smo počeli već u ovoj nedjelji uzdržavajući se od mesa, a evo sjutra i od ostale hrane koja se ne jede u postu, mi se spremamo za praštanje i pokajanje. Mnogo je uska veza između praštanja i uzdržanja, jer ako bismo se mi uzdržavali da ne uvrijedimo svoje bližnje, onda taj duhovni post, to uzdržanje koje nam je Bog stavio još od stvaranja – besjedio je Preosvećeni Vladika
Episkop Marko je kazao da Bog nije stvorio čovjeka da ga na nešto prisiljava, već da mu je uzdržanje dao još u raju.
– Kazao mu je možeš jesti od svega drveća osim od drveta poznanja dobra i zla. Zato je to uzdržanje dato još u raju Adamu, ali data mu je i sloboda. Ne prisilno da on ne može, da je Bog ogradio to drvo sa nekom bodljikavom žicom ili sa strujom nekom da ne bi Adam mogao da pristupi, nego je ograđeno ljubavlju i slobodom. Nemoj da uzimaš od tog drveta, to je isto kao da nekom staviš istu hranu na trpezu i sada mu kažeš iz ovog tanjira nemoj jesti, možeš jesti iz ovog drugog tanjira. I sada ti imaš slobodu da uzmeš iz tog tanjira. A to je ista hrana. Međutim, to neposlušanje vodi čoveka do arogancije. A Bog nije stvorio čovjeka da u ljubavi stigne do arogancije. Bogu niti štete, niti mu koriste naša dobra djela. On je iznad svega toga. Međutim, to je za nas bitno da se mi uzdržavamo, da se mi naučimo ljubavi, da se naučimo slobodi. Jer nam je Bog zadao to da se mi učimo kroz život na ljubav i da slobodu upotrebljavamo, ne da zloupotrebljavamo. Da upotrebljavamo kako bi pomogli drugima, ne da bi se osećali superiornim nad drugima. Bog, vidite i kad Adam sagriješio nije ga odbacio samo je disciplinski njega za neko vreme odstranio od blagodati svoje, ne potpuno – rekao je Vladika.
Podsjetio je da smo svi, uprkos svakodnevnim sagrešenjima našim svjedoci ljubavi i blagodati Božije kojom nas podsjeća i ohrabruje da bi produžili dalje u životu i da bi stigli do cilja konačnog jedinstva, konačne zajednice sa Bogom.
– E upravo put na koji krećemo je radostan put jer vodi u vaskrsenje, ali ne bez krsta, ne bez truda,ne bez našeg učešća u tom putu, da sada čekamo da Bog dođe i da nas uzme i da nas spase. Bog nas neće na silu staviti u raj. To je mnogo bitno da upamtimo. Da je potreban naš trud. Post i podvig i praštanja, sve je to jedno sredstvo da bi mi krenuli na taj put, da bi krenuli na put ka Bogu, da se usavršavamo, da usavršavamo naše biće – poručio je Vladika Marko.
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Svetim Hristovim Darovima.
Na kraju bogosluženja Episkopu Marku zablagodario je iguman Sergije.
– Riječi koje ste nam rekli raduju nas i vjerujemo da će nam tokom posta ostati svjetolost na našem putu – poručio je o. Sergije, ističući veliku radost zbog dolaska Vladike Marka u ostrošku svetinju.
