Veliki praznik Sretenje Gospodnje saborno i molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji u treću pripremnu nedjelju pred Vaskršnji post – Mesopusnu, 15. februara 2026. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonah Natanailo i jerođakon Sergije, kao i protojerej Dragoslav Rakić paroh paštrovsko-tudorovićki.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće brojnog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o Strašnom sudu i unošenja Gospoda Isusa Hrista u Hram, kojeg prima Sveti Simeon Bogoprimac, sabranima se riječima praznične besjede obratio o. Dragoslav.
-Evo Gospod ljubavlju svojom, ponovo i iznova, svaki put kao što to čini, u velike praznike ili u divnim dijelima svojim, ponovo nam daje mogućnost, i šansu, i način, kako mi da spoznajemo svoj pravi put i istinski smisao svoga života ovdje na zemlji i koje je to naše konačno naznačenje. Daje nam još jedan novi korak kojim mi hodimo na ovom našem čudesnom putovanju, na ovom našem čudesnom zemaljskom šaru koji je Gospod ukrašava svojim umjetničkim djelom, svojom premudrošću, svojom ljubavlju i darom i čovjekoljubljem daruje čovjeku na upravu i čovjeku koji je kruna stvaranja upravo da bi u tom svijetu svoju dušu spasavao i nalazio vječnoga pokoja i smisla. A šta je to najljepše u toku svoga života što čovjek može da učini ili šta je to što je najveće, što radostičovjekovu dušu, što upravo čovjeku pokazuje i tu ljubav nebesku odozgo i tu ljubav i radost zemaljsku, ako ne susret jednih sa drugima, susret sa svojom braćom i sestrama, pravoslavnim hrišćanima, kao mi sa svojom svetom hranu, susret jednih sa drugima i naravno susret sa samim Gospodom živim Isusom Hristom, kroz Sveto Pričešće, kroz naše molitve, kroz sve ono što mi činimo u svom životu, putujući upravo ka Njemu. E upravo takav je praznik Sretenja Gospodnjeg u kome starac Simeon se susreće sa Hristom kojeg je čekao 360 godina, kako znamo tamo kroz biblijsku istoriju, kako se to dogodilo – rekao je o. Dragoslav.
Podsjetio je da je upravo taj događaj sretanje čovjeka sa Bogom velika radost.
-Susret sa Bogom, draga braća i sestre, jeste najbitniji, najveći, najuzvišeniji čin koji je čovjek mogao dobiti od Gospoda, od njegovog čovjekoljublja. A razni su načini kako mi to srećemo Gospoda.Od Hristova vremena, od 2000 godina mi se susrećemo sa Gospodom, sa ljubavlju njegovom, sa blagodaću njegovom, sa Duhom Svetim, sa anđelima Gospodnjim, kroz razne slike, ikone, oblike,događaje, momente u kojima Gospod grli našu dušu kao što je Hristos, kao beba grlio starca Simeona. A Gospod nas grli, kako to, draga braćo i sestre? Evo nas ovdje zagrljeni sve, svi zajedno oko Prestola Gospodnjeg. Evo nas zagrljene oko Svetog Vasilija. Gospod nas, blagodaću čudotvornih moštiju, utopljava, snaži, tješi, ukrepljuje, daruje nam snagu u tim koracima, kao što rekosmo malo prije, da učinimo opet iz početka i nanovo, ponovo još jedan korak na tom našem čudesnom putovanju ka nebeskim odajama, ka Carstvu nebeskom – besjedio je o. Dragoslav.
Prvi od tih koraka, dodao je o. Dragoslav, je Sveto krštenje.
-Mi se kroz krštenje nanovo rađamo, nanovo oblačimo, znači postajemo u potpunosti nova bića, obučeni u Hrista. Hristos, Gospod, Tvorac neba i zemlje, od tog trenutka postaje naš životni saputnik, životni saradnik, utješitelj, Onaj koji daje mudrost, koji daje smirenje, koji daje onu snagu sa kojom mi prelazimo sve ono što nas veže za sve što je zemaljsko i prolazno i propadljivo. A ima li većeg dara, veće mudrosti, veće ljubavi, većeg poklona koji nam može neko podariti? A zamislite, blagoslova starca Simeona koji je čekao 360 godina da se susretne sa tim Gospodom o kome je pisao, o kojem je razmišljao, u kojeg je vjerovao, u kojeg se nadao i svojim životom upravo svjedočio, a zamsilite dara da smo mi udostojeni da se rodimo upravo u takvom narodu, podneblju, mjestu, gradovima, svojim domovima, koji već od malih nogu svojih odlazimo u susret Gospodu, primamo Gospoda kroz krštenje. Već u našim prvim koracima, Gospod nas grli, znači bivamo udostojeni te i takve blagodati već od samog početka našeg zemaljskog života. I onda kroz to krštenje, obučeni u Hrista, dobijamo mnoge druge blagodatne darove da učestvujemo u svetim tajnamai službama Božijim u kojima mi, kroz molitvu, na tajanstven način dobijemo blagodat Duha Svetoga – poručio je o. Dragoslav.
Posebnu radost evharsitijskom sabranju dalo je molitveno učešće velikog broja djece.
Sabrani su na Liturgiji primili Sveto Pričešće.
