Druga pripremna nedjelja pred Veliki post – Nedjelja o bludnom sinu, molitveno je proslavljena u ostroškoj svetinji 8. februara, kada naša Sveta Crkva slavi Prepodobnog Ksenofonta i Mariju i njihove sinove.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća jeromonah Natanailo i jerođakon Sergije, kao i protojerej Ilija Motika, baošićki paroh.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog igumana arhimandrita Sergija, ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o bludnom sinu, sabranima je besjedio o. Ilija.
– Ova jevanđeljska priča nam govori o pokajanju, a kako sveti oci naši uče, kažu da je pokajanje lijek za sve bolesti. Tako i ova današnja priča ima svoje značenje, a govori o ocu, koji ima dva sina. Pod ocem u ovom slučaju se podrazumijeva Gospod Bog koji ima svoje veliko imanje, misli se na Carstvo nebesko. A njegovi stariji i mlađi sin jesu u stvari dva čovjeka, ili čovjek pravednik ili čovjek grešnik, a isto tako može da znači recimo čitav narod, misleći na pravednike i na grešnike. I vidimo da je upravo ovaj stariji, pravedni sin. Znači da je Gospod Bog, onog momenta kada je stvarao svijet i prvog čovjeka, vidimo da je stvorio čovjeka pravednika, koji je poslije toga pogriješio. Mlađi sin govori svom ocu da mu da dio imanja koji mu pripada, jer hoće da se odvoji i ne želi da živi sa ocem. Znači tipično za čovjeka koji želi da živi u grijehu i koji sepotpuno odvaja od oca nebeskog. Vidite, u ovom momentu otac nijednog momenta nije rekao pa zašto sine, pa ne može, pa… Danas bi većina, da kažemo, roditelja ovdje na zemlji rekli pa ne može, to nije dobro za tebe, onda ja sam to naslijedio od oca ili ja sam to zaradio itd. i samim tim kako ti možeš da tražiš od mene, tek nakon moje smrti to možeš da imaš… Ali ovdje Gospod pokazuje da je čovjek dobio slobodnu volju. Znači da može sam da bira između dobra i zla – besjedio je o. Ilija i podsjetio kako je mlađi sin svo bogatstvo potrošio na blud i grešan život.
Kad je mlađi sin ostao bez svega što je imao i kad nije imao čak ništa da jede, sjetio se oca, podsjetio je o. Ilija.
– I on jednog momenta pomisli, a to je ono što mu je Gospod ostavio, taj neki tračak nade, a to je onaj razum i savjest u čovjeku, a to je onaj prirodni moralni zakon koji je Bog usadio u čovjeka, i on poče da se kaje za to što je uradio. Sjeti se svoga oca i tog momenta reče, oni koji služe mog oca imaju hleba i sa hlebom a ja, kaže, ovdje nemam šta da jedem. Kaže, ja ću otići svom ocu i reći ću mu, nisam dostojan da se nazovem sinom tvojim nego primi me kao slugu. I kako je odlučio tako je i uradio. Otišao je kod svog oca i otac kad ga je video tog momenta kada je on izgovorio, oče, sagriješih nebu i tebi, nisam više dostojan da se nazovem sinom tvojim, tog momenta ga je otac prekinuo i rekao svojim slugama, kaže, uzmite najlepše haljine, uzmite prsten, stavite mu na ruku, obuću, na noge i zakoljte najbolje tele. Ovdje nam vladika Nikolaj tumači da u stvari te haljine u koje je on obučen predstavljaju u stvari sve one blagodatne darove. To jeste Adam onoga koji je obučen u one haljine bezgrešnosti i vječnosti. Jer je čovek naznačen za bezgrešnost i za vječnost. I te haljine mogu da predstavljaju samoga Hrista. Kad vršimo Svetu tajnu krštenja mi u onoj pjesmi kada krštavamo kažemo ”vi koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste”. Prsten označava vjenčanje duše sa Hristom obuća na noge označava snagu volje znači za svakog čovjeka koji želi da ide putem Božijim, a zaklano tele predstavlja upravo Gospoda Isusa Hrista, Svetu tajnu Pričešća Tijela i Krvi Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista jer on je rekao ko ne jede tijelo moje i ne pije krvi moje nema života vječnoga i ja ga neću u vaskrsnuti u posljednji dan – rekao je o. Ilija.
Tada sa polja dolazi stariji sin koji se rasrdi i ne htjede da uđe u kuću.
– Stariji sin tada reče ocu kako je uvijek bio uz njega i da nije raskućio imanje kao njegov mlađi brat. A ti si mu zaklao tele ugojeno, a meni nikada nisi dao ni jare da se proveselim sa prijateljima. Ovo je tipičan primjer za koji evo i u današnje vrijeme kada to uporedimo, imamo pokajnike i danas imamo ljude koji su nekada mnogo griješili imamo recimo Svetog apostola Pavla koji je prije toga bio veliki grešnik. Danas recimo, kažemo, pravednici su dobri, dolaze u crkvu, sve, ali imaju taj grijeh kad se pojavi, recimo, neko ko je nekada bio u komunizmu ili negdje, pa kaže, on je bio protiv Boga, nije išao u crkvu, a onda posle toga, kaže, došao u crkvu, krstio se, pričešćuje se, pomalo počeo da pjeva odmah i kaže, vidi, kaže, onaj pa do juče je bio onakav, a sad pogledajte, sveštenici ga eno stavili tamo, samo što mu nisu dali još i da služi i tako dalje. Ugledajmo se, draga braćo i sestre, na Gospoda našeg Isusa Hrista. Da ne ropćemo nikada na brata svog, da nikada ne sudimo o tuđem pokajanju, jer nikada mi ne znamo, Gospod zna tajne srca ljudskih, a ne mi – poručio je o. Ilija.
Sabrani koji su se postom, molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
