Oci – praznik koji se uvijek slavi u nedjelju pred Božić, molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji 4. januara 2026. ljeta Gospodnjeg, kada se naša Sveta Crkva molitveno sjeća Svete velikomučenice Anastasije.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Roman, s sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije i sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Natanailo, kao i piperski paroh jerej Vladimir Milunović i đakon Lazar Supić iz Mitropolije Njemačke SPC.
Sabranima je, prije pričešćivanja vjernog naroda, besjedio o. Vladimir.
– Kada proslavljamo Oce, kroz to vidimo koliko je i značajno i koliko je Sveta Crkva posvetila pažnje porodici, da smo kroz sve ove tri poslednje nedjelje bili upućeni upravo jedni na druge u svojoj porodici. Tu se vidi i koliko je taj praznik važan i koliko je porodica kao takva važna za Crkvu, jer je svaka porodica i mala crkva, i ona ima svoj poredak i svoj ritam, kao što je i nas Sveta Crkva tim ritmom, bogonadahnutim ritmom vodila kroz ovaj post iz nedjelje u nedjelju, slušajući divne događaje i čudesa Gospodnja, divne priče Gospodnje, kojima je poučavao svoje učenike i narod onoga vremena, a evo nas poučava kroz sve vjekove, i danas u ovoj svetinji.
Podsjetio je da su jevanđelisti Matej i Luka u Jevanđelju ispisali rodoslov Gospoda Isusa Hrista, ali da smo i mi narod koji poštuje rodoslove.
– I mi u našoj svakodnevici razgovarajući sa našim bližnjima opet da bismo uspostavili neki odnos i kako se postaviti prema kome, obično to određujemo po tome čiji je taj i ko je taj i ko su bilinjegovi preci, pa ćemo na taj način odrediti i kako mu reći ”dobar dan” i da li mu uopšte reći ”dobar dan”. Zavisno od toga ko je i od koga je. E pa kad je tako u našoj svakodnevici sa ovim našim ljudima i u našim razgovorima koji se završavaju na našim usnama i nemaju dalji značaj, koliko je tek važno najaviti Spasitelja svijeta koji kroz sve vjekove treba da zrači, koji kroz sve vjekove treba da bude nosilac spasenja. Zato je ovo vrlo važan tekst rodoslova, a Jevanđelje nam objašnjava kako da se orođujemo sa Hristom. A orođujemo se upravo tvoreći jevanđeljske vrline i ove zapovijesti koje nam je postavio u Jevanđelju, živeći vrlinski, pričešćujući se upravo na ovaj način na koji blagoslovi naša Crkva, da se na taj način i mi priključimo na ovu svetu, sveštenu lozu Isusovu – poručio je o. Vladimir.
Na kraju Liturgije, djeca su vezivala igumana Sergije, a potom su im on i o.Roman dijelili darove, što je običaj na današnji praznik, kada djeca treba simvolično da vežu očeve, a oni da se driješe poklonima.
Saborovanje je nastavljeno u manastirskoj gostoprimnici.
