U prvu nedjelju Božićnog posta, 25. po Pedesetnici, 30. novembra 2025. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Grigorija Čudotvorca, Svetog Maksima Carigradskog i Prepodobnog Sevastijana Džeksonskog, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Ostroški sabrat jeromonah Natanailo načalstvovao je Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Roman i Nikolaj i jerođakon Sergije, kao i protojerej Miloš Cicmil iz Eparhije Budimljansko-nikšićke, koji je besjedio sabranim poslije čitanja Svetog Jevanđelja.
– Današnje Jevanđelje je upravo onaj recept koji nam je potreban kada na sebe uzimamo dio ovoga spasonosnog mehanizma, duhovnog podviga koji se zove post. To je naše dobrovoljno odricanje od svih životnih sladostrasti, zapravo to bi trebalo da bude. Danas smo tek načeli onaj prvi stupanj ovoga posta, i onda često se susrećemo sa narodnim pitanjima i nedoumicama: ”Oče da li mogu da postim prvu nedjelju, pa srijedu i petak, onda i zadnju?”. A mi ćemo uvijek rukovođeni milosrđem Božijim učiti narod da je bitno samo da poste i da se pričešćuju, jer Gospod kaže «Ko tijelo moje jede i krv moju pije, ima život vječni». Bez toga nam je, braćo i sestre, uzalud svaki naš dolazak u crkvu, prisluženje svijeće i neka individualna molitva, jer bez zajednice, teško da ćemo doprijeti do vrata Carstva, budućeg Carstva nebeskog. Međutim, ako napravimo jednu paralelu sa stvarnim stepenicama, fizičkim stepenicama koje treba da nas dovedu do jednog cilja, vrlo je teško zakoračiti samo prvi stupanj i dohvatiti nekako onaj potonji, doći cilju svome. Zato je vrlo važno da sve ono što je propisala Majka Crkva zarad naše dobrobiti i duhovnog spasenja, mi revnosno podražavamo, a sve ne gunđajući, ne ropćući, već noseći taj svoj podvig, onako po uzoru koji nam ostavlja i sam Gospod Spasitelj Isus Hristos, koji je ustanovio sveti post, pa zatim i njegovi sveti apostoli i učenici i svi oni na kojima počivaju temelji današnje Crkve – besjedio je o. Miloš.
Podsjetio je da smo u današnjem Jevanđelju od apostola Luke čuli krucijalnu priču za svaki naš duhovni podvig i post, a to je priča o praštanju i to je priča o ljubavi.
– Ali o onoj ljubavi koja iz naše grešne perspektive, često i našeg poimanja ljubavi, uopšte skoro pa i ne dopire, a to je da ljubimo i neprijatelje svoje. Pa tako čujemo u ovoj priči da je jedan zakonik, vjerovatno farisej koji je učio zakon starozavjetni, sreo Gospoda i na jedan možemo reći perfidan način, želeći da ga ponizi, pitao Gospoda ”Učitelju šta mi je potrebno da spasim dušu svoju?”. Gospod mu odgovara pitanjem, da on kaže šta On zapravo uči ljude oko sebe, šta je to bitno, a to je da ljubimo Gospoda Boga svoga svim životom svojim, svim umom svojim, svom dušom svojom i da ljubimo bližnje kao sebe same. Potom, zakonik govori Gospodu ”A ko je bližnji moj?”. I tada Gospod priča tu čudesnu priču koja može da porazi gotovo svaku mržnju u čovjeku ako se on istinski želi preobraziti, pokajati i zadobiti ono što se nikad ne može potrošiti kao, recimo, materijalna plata koja ne može da dokuči ni do sredine mjeseca. Za koju se molimo u molitvi Očenaš, daj nam hljeb naš nasušni. To je onaj hljeb koji se nikad ne kvari i nikad ne troši, a sve nas duhovno zasićuje i daruje nam život vječni – rekao je o. Miloš.
On je kazao da nas Gospod poziva da ljubimo bližnje svoje i neprijatelje svoje.
-Ništa to nije našoj prirodi strano, da ljubimo i one koji nas mrze, već samo zbog naših sebičnih poriva i odsustva vjere je do sada nas otuđilo, a Gospod je uvijek tu da nas obara i da nas podiže. Dakle, braćo i sestre, bez razlike moramo uvijek da se staramo o svojim bližnjim, a bližnji je naš svaki koji je stvoren po podobiju i načelu Božijem, u kome se ogleda lice Oca našeg nebeskog. Samo slijedimo Hristov put, put njegovih svetih apostola i učenika. Oni nije ni malo lako, svakako, ali čemu bi onda naš život bio vrijedan ako znamo da je prolazan, a nemamo nikakvu viziju da potvrdimo i zablagodarimo Gospodu na ljubavi koja se ogleda u stvaranju nas samih – poručio je o. Miloš.
Sabrani koji poste Božićni post na Liturgiji su primili Svete Hristove Tajne.
