Mitrovdan – praznik Svetog velikomučenika Dimitrija molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji Svetom Liturgijom i rezanjem slavskih kolača, u subotu 8. novembra 2025. ljeta Gospodnjeg.
Svetom službom Božijom u Crvki Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstovovao je ostroški sabrat jeromonah Natanailo, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Roman, pješivački paroh protojerej Radmilo Čizmović i protojerej Boban Senović.
Besjedeći sabranima o Svetom velikomučeniku Dimitriju, o. Boban je istakao da se sjećanje na Gospoda Isusa Hrista, Njegovo stradanje i vaskrsenje se ponavlja na svakoj Božijoj liturgiji i to sjećanje nas prati i u našim životima.
– Svi oni svetitelji koji se proslavljaju u Gospodu, svi mučenici, svi apostoli, svi sveti, kojih Bog zna koliko ih ima na ovom svijetu, među njima i Sveti velikomučenik i čudotvorac Dimitrije, koga danas mi proslavljamo, jeste svjedočio i pamtio to obećanje o životu vječnom. Pa, zamislite sada čovjeka, kao što je bio on koji je u svojoj slavi bio vojskovođa i jedan od velikih ljudi tog vremena, pa da se uporedimo sa njime u današnje vrijeme, kada ljudi koji su bogati, koji su imućni, koji imaju svoj društveni ili možda neki drugi položaj, da li se mi u ovom našem životu, u ovom društvenom pogledu u svijetu koji nas okružuje, možemo odreći kao što se on odrekao. Naravno, ja ne želim ovdje da upoređujem nas i svetitelja, već samo okolnosti kako je jedan čovjek koji je imao sve na ovome svijetu, poželeo da ga Gospod voli. I želio je da ga Gospod voli kao što on voli Gospoda – rekao je o. Boban.
On je podsjetio na riječi jednog svetitelja ”lakše mi je da me trista njih mrzi, ali samo jedan da me voli, a taj jedan je Gospod naš Isus Hristos”.
– I zato su ti svetitelji koji su se proslavili, pa evo i naš divni Sveti Vasilije slava mu i milost, pa i on je u svom životu kao tjelesan čovjek imao mnogobrojna iskušenja i mnogobrojna stradanja, ali sve to pretrpio radi imena Gospoda našeg Isusa Hrista. Mi hrišćani moramo da budemo obazrivi da znamo, ako je Gospod, kako kaže Jevanđelje, stradao, pa zašto mi možemo da se nadamo nečemu drugome?! I mi moramo da stradamo. Ako su njega gonili, i nas moraju goniti. Mi ništa drugo ne možemo da očekujemo, nego tako da i mi živimo. Na taj način da mi svoje stradanje, svojom žrtvom, svojom ljubavlju, svojom vjerom i nadom u Njega idemo ka putu koji nas vodi u život vječni – poručio je o. Boban.
Sabrani su se na Liturgiji primili Sveto Pričešće.
O.Radmilo sa saslužiteljima blagosiljao je i prerezao slavske kolače koji su u slavu Božiju, a u čast Njegovog velikog ugodnika Svetog Dimitrija prinijeli svečari o. Miron i gospodin Srđan Ristić sa porodicom iz Nikšića.
