U 20. nedjelju po Duhovima, 26. oktobra 2025. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu mučenicu Zlatu Meglinsku i Svetu mučenicu Bosiljku, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživali su mu sabrat arhimandrit Miron, jerej Vladimir Blagojević vojni sveštenik u Eparhiji Žičkoj i pivski paroh jerej Luka Cicmil.
Poslije čitanja Svetog jevanđelja sabranima je besjedio o. Luka.
On je podsjetio da nas nedjeljni praznik podsjeća na pobjedu Gospoda našeg Isusa Hrista nad smrću.
– Da bi razumjeli veličinu te pobjede, moramo uvijek da se prisjetimo i veličine stradanja koje je Hristos našega spasenja radi bio spreman da pretrpi do onoga polaska na Golgotu i stradanja Njegovoga, a onda silaska u Ad i pobjede nad smrću. I zašto ovo, draga braćo i sestre, sada govorimo, upravo zbog toga, što su ovi dani, o kojim govori današnje Sveto jevanđelje bili oni dani kada se Hristos pripremao da postrada za svaki grijeh, za svaki bol, za svaku suzu i do tadaisplakanu, i onu koja će se ikada plakati, dok je svijeta i vijeka. Ali zbog koga? Zbog onih mojih, kako kaže to Hristos, onih koji vjeruju u Gospoda Boga, a i onih koji će ići njihovim putem, među kojima smo i mi danas – rekao je o. Luka.
On je naglasio da je svaka molitva važna, a posebno molitva nas samih za nas same.
– Današnja najveća obmana čovječanstva jesu neka tri vremena, a jedno je vrijeme i jedna je sadašnjost, upravo ovaj trenutak u kojem je njegovo trajanje vječnost, a ne do neko sjutra koje zovemo budućnošću ili neko juče koje zovemo prošlošću. Upravo razmišljajući o tome šta će biti sjutra i sjećajući se onoga što je bilo juče, još teško nama ako se sjećamo nečega lošega što nam je neko uradio juče,pa smo srce svoje uprljali, kako da stojimo stameno, kako Gospoda Boga da se sjetimo u ovome trenutku od kojeg zavisi i danas i onoga trenutka od kojeg zavisi ono što će biti sjutra i onaj trenutak koji je svedočenje kako smo juče živjeli. Draga braćo i sestre, ovaj moment i svaki trenutak i svako mjesto u kome se nalazimo je ono mjesto koje stoji na ovoj molitvi i do koga se sjećamo ove molitve i sjećamo ljubavi koja je u Gospodu Bogu samo mogla biti da za nas postrada, ali ta ljubav je primjer da i mi koliko možemo kako najbolje umijemo, ali istinski prizivajući Gospoda Boga u sebe i mi tako djelamo za bližnje svoje. A onda će Gospod Bog sačuvati dom svih nas, sačuvaće krov koji nas čuva od svake oluje, sačuvaće našu Crkvu. A zašto je važno da ne živimo mi samo za sebe, draga braćo i sestre? Ona jedina blagoslovena ljubav koju čovjek i kojom čovjek može da se veže na ovoj zemlji je naše potomstvo i zbog njih moramo da je sačuvamo, a ako je mi sačuvamo i ako to budemo i njih učili, onda će i te kako naše postojanje ovdje na zemlji imati onu svrhu na koju Gospod Bog grli slugu svoga, onu u kojoj Gospod Bog spasava slugu svoga i daruje mu život vječni u Carstvu nebeskome koje i mi priželjkujemo – besjedio je o. Luka moleći na sve sabrane blagoslov Svetih novomučenika pivskih.
Sabrani su na Liturgiji primili Sveto pričešće.
