U Nedjelju siropusnu – Nedjelju praštanja pred Veliki Časni Vaskršnji post, 2. marta 2025. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog velikomučenika Teodora Tirona, u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je Sveta Liturgija.
Svetom Službom Božijom načaltvovao je protojerej Stefan Milovanović iz Eparhije Budimljansko-nikšićke, a sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije i sabrat jerođakon Zosima.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće monaštva i vjernog naroda.
Poučavajući sabrane kako da poste, da se kaju i opraštaju jedni drugima, poslije čitanja Svetog Jevanđelja besjedio je o. Stefan.
– Gospod koji neizmjerno voli čovjeka daje nam na neki način preko svoje Crkve, svojih apostola, svetitelja, pravila i uputstva kako treba da se ponašamo u ovom postu koji dolazi. Ali ta pravila su svakome data na slobodu, ali bi trebalo bi da važe za svakog čovjeka neprestano, u svakom momentu i svakom segmentu našeg života, da nam budu kao podsjetnik i opomena. Post koji postimo, da li je to jednodnevni kao srijeda i petak, višednevni ili ovaj Veliki Vaskršnji post, nisu Gopsodu potrebni, nego su potrebni nama. Nije Gospod taj koji je od nas otišao i koji je prema nama iskazao neposlušanje, nego smo mi ti koji smo Gospodu pokazali neposlušanje i otpali od Carstva nebeskog. Zato se danas ova siropusna nedjelja prisjeća čovjekovog izgnanstva iz raja, Adamaovog pada – rekao je o. Stefan.
Poučavao je sabrane da moraju da se trude i da praštaju jedni drugima neprestano.
– A šta je u stvari praštanje? Praštanje nije samo da ja nekome sagriješim i onda kada vidim da taj moj brat ili sestra pate zbog toga, da dođem i da kažem izvini i da nastavim po starom. Praštanje zahtijeva iskreno pokajanje, preumljenje, ali tu pokajanje dolazi iz pomirenja sa sobom, onakvim ne kakvi jesmo trenutno, nego kakvi Bog želi da budemo. I to je približavanje sebi onakvima kakve nas je Bog stvorio, da budemo savršeni, da budemo sveti po djelima i po svome srcu, jer Gospod kada dođe sudiće svakome po njegovom djelu. Kada govorimo o čovjeku koji ne želi da oprosti nekome. Nije vezan grijeh tome kome ga nije oprostio, već onome koji ne oprašta. Zato je radi spasenja i svojih bližnjih i sebe neophodno da se vratimo u zajednicu sa Gospodom, da se vratimo jedni drugima i da neprestano opraštamo – besjedio je o. Stefan.
Podsjetio je i da nas Gospod kroz Jevanđelje uli kako treba da postimo.
– Da ne budemo kao licemjeri i fariseji i da budemo pognute glave, nego da namažemo svoje lice i svoju glavu i da hodimo uspravno, da niko ne zna da postimo i da ne osuđujemo onoga koji ne može da posti, ili koji ne može da jede. Ako je Gospod dozvolio i onom od najmanjih da poste na neki određeni način zbog svojih tjelesnih slabosti ili duševnih slabosti, ne možemo biti mi ti koji ćemo ih ukoravati, već treba da se potrudimo da olakšamo jedni drugima post. Ali ne post kao tjelesnu ili fizičku kategoriju, već kao duhovnu kategoriju očišćenja i povratka Gospodu i vječnoj blagodati koja je neprolazna i koja nas čeka, čeka naše pokajanje, našu promjenu načina života na dobro – poručio je o. Stefan.
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Svetim Hristovim Darovima.
Srećan i blagosloven početak Časnog posta!
