U drugu nedjelju pred Časni post – Mesopusnu, posvećenu priči o Strašnom sudu, 23. februara 2025. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog sveštenomučenika Haralampija, u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je Sveta Liturgija.
Načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Roman, a sasluživali su ostroški iguman arhimandrit Sergije i sabraća arhimandrit Miron, jeromonah Vladimir i jerođakon Zosima, kao i jerej Krsto Plamenac, crmnički paroh.
Odgovarala su ostroška bratija uz molitveno učešće monaštva i brojnih vjernika.
Sabranima je poslije čitanja Svetog Jevanđelja besjedio o. Krsto Plamenac.
– Zamislite dan u koji ćemo svi koji smo ovdje na zemlji živi i oni koji su upokojeni, i oni koji će tek biti, biti sabrani na jedno mesto. To su milijarde ljudi koje će biti sabrane na jedno mjesto. I tada će biti Strašni sud Gospodnji, kao što smo čuli u današnjem Jevanđelju o kojem ono i govori. Ovdje se govori o ljubavi prema bližnjem. To je ono osnovno, to je taj element koji nas povezuje: smirenost, pokajanje i ljubav. To su te osnovne stvari koje mi u ovom svijetu, navodno, imamo i ostavljamo vrline, ali ove osnovne vrline koje nam je Gospod ostavio treba da zadobijemo, da bismo mogli kroz ovaj post koji nam slijedi da prođemo onako kako treba, da dočekamo, raspeće i slavno Vaskrsenje Gospodnje. Gospod nam je objasnio u svojoj priči kako će to izgledati na Strašnom Danu Gospodnjem, jer samo On to zna i On je to rekao, a ono što je On rekao, tako će i biti – besjedio je o. Krsto.
Naglasio je da će Gospod na Strašnom sudu razlučiti dobro i zlo.
– Tako je već i u ovom životu, mi se odlučujemo na koju ćemo stranu da idemo, kako treba da se ponašamo i da živimo. I sve ove vrline koje nam je Gospod ostavio i zapovijesti, mi trebamo da ispunjavamo, od svoga rođenja, pa sve do naše zadnje ure na ovome svijetu. Gospod Isus Hristos se ovaplotio, primio je tijelo čoveka. Kao što on sišao na zemlju, preko čovjeka, a ako mi preko čovjeka, preko bližnjega svoga, možemo zadobiti Carstvo nebesko. Ne možemo ići da kažemo direktno, samo tom ljubavlju. A ta ljubav, ogleda se, kao što smo čuli, u milosti. Kao što je Bog milostiv prema nama, tako mi treba da budemo milostivi i prema svojim bližnjima. Kaže Gospod: “Milosti hoću, a ne žrtve, žrtvoprinošenje.” Ako nema istinskog pokajanja, džaba nam je sve. Da se potrudimo da sačuvamo blagodat Duha Svetoga, koju smo dobili na krštenju, teško je, teško je ići tim putem. Gospod to kaže, ali tim uzkim putem, teškim putem mi možemo zadobiti Carstvo Božije – rekao je o. Krsto.
Sabrani na Liturgiji pričestili su se Svetim Hristovim Darovima.
