U poprazništvu Sretenja Gospodnjeg, u nedelji o bludnom sinu, drugoj pripremnoj nedelji uoči Velikog posta 16. februara 2025. ljeta Gospodnjeg, u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu molitveno je proslavljen praznik svetog i pravednog Simeona Bogoprimca i proročice Ane. Svetom Liturgijom načalstvovao je ostroški jeromonah Vladimir, uz sasluženje arhimandrita Sergija igumana ostroškog i sabraće: arhimandrita Mirona, jeromonaha Nikolaja i Natanaila, župskog paroha Obrena Damjanca, kao i jerođakona Zosime.
Nakon pročitanog Evanđelskog začala o bludnom sinu, obratio se iguman Sergije rekavši:
,,U ovim pripremnim nedeljama pred Časni post, Crkva je izabrala one Jevanđelske priče koje će nas najdublje podsjetiti na vječne istine i stvarnosti koje treba da imamo na umu ulazeći u Post, koji je zapravo naročito intezivirana naša aktivnost na ostvarivanju sebe iz perspektive vječnosti, iz perspektive Božije djece. Ova priča o bludnom sinu nama mnogo govori, i mi možemo svaki put kad joj pristupamo sagledati toliko korisnih pouka, da se možemo neprestano tokom cijelog života ovom pričom nadahnjivati kako da što više i više ostvarimo sebe u zajednici sa živim Bogom koji je ljubav, i da svoju slobodu koju jedino u ljubavi možemo imati, ostvarimo za život vječni, za vječno Carstvo nebesko.”
Tumačeći priču o bludnom sinu iguman Sergije nastavlja:
,,Bog Otac koji je Tvorac svega vidljivog i nevidljivog, jeste slika ove priče o bludnom sinu, a ova dva sina, bludni, i ovaj drugi stariji sin koji je nešto bolje, ali ne svakoako u potpunosti koristio svoje Bogom dane darove, prije svega ljubavi i slobode, su slika nas, djece Božije koji smo prizvani da živeći u zajednici sa Bogom ostvarimo kao čovjek Bogom blagosloveni. Ovaj bludni sin, mlađi, vjerovatno manje iskusan, kaže svome ocu da želi ono što njemu pripada od imanja, da on to ovoga časa uzme i da sa time barata kako hoće, otac, tj. Bog mu to daje i on neutvrđen u ljubavi i nespreman za toliku slobodu, odlazi i troši to imanje i postaje siromah. Međutim Bog je ljubeći otac i On nikad nije izgubio ljubav, i ljubav je jedina koja ostaje, i ako ne ostaje zauvjek jednako i potpuno onda to nije ni bila ljubav. Otac nije prestao da ga voli, sin odvojivši se od zajednice sa ljubećim ocem sagleda sebe i kaže: ,,šta ću ja ovde, služim u tuđoj zemlji, tuđem čovjeku, inače po svetim ocima taj tuđi čovjek je đavo koji nas tako hoće staviti u svoju službu, a svinje su strasti preko kojih nas on drži u svojoj službi.”
Služitelji su blagosiljali i prerezali slavski kolač koji je u čast svetog Simeona Bogoprimca prinio ostroški jerođakon Zosime.
Nakon Liturgije sabrani narod se okupio u manastirskoj gostoprimnici,a kasnije i na trpezi ljubavi.
