Veliki hrišćanski praznik Sretenje Gospodnje, koji se slavi u četrdeseti dan po Roždestvu Hristovom u znak sjećanja na divni događaj kada je Presveta Djeva donijela svog Sina u hram da ga posveti Bogu, saborno i molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji u subotu 15. februara 2025. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Roman i Nikolaj, protojerej Radmilo Čizmović pješivački paroh i jerej Obren Damjanac, župski paroh.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o događaju kada Presveta Bogorodica unosi Gospoda u hram i daje ga u naručje Svetom Simeonu Bogoprimcu, sabranima je besjedio o. Obren.
– Doniješe Hrista Gospoda u hram po judejskom običaju koji Majka Božija kao Bogorodica kao roditeljka prečistoga, jedinog čistog nije potrebovala i dovedoše na prosvećenje Onoga kome se treba posvetiti i dati, iako ni toga Gospod ni togga Gospod kao Sin Božiji nije potrebovao. I kada su došli u hram zatekli su u hramu starca Simeona, koji je vođen Duhom Božijim, prepoznao Hrista Spasitelja i Majku Njegovu, jer Duh Božiji njemu bješe otkrio da neće umrijeti dok ne vidi spasenje Izrailja. Jer je starac Simeon bio zadužen za prevođenje Svetoga pisma sa jevrejskog na grčki jezik i kada je prevodio proroka Isaiju, došao je do prorošta eto djevojka, djeva će začeti i rodiće sina i njemu ta riječ izgledaše čudno i nije moao da povjeruje, mislio je da je greška u pitanju, pisarska greška i htio je da promijeni to eto mlada žena će začeti i rodiće sina. U tom trenutku mu se javio Anđeo Božiji i rekao mu da neće umrijeti dok ne vidi ostvarenje toga proroštva – besjedio je o. Obren.
On je podsjetio da je Sveti Simeon ostatak svog života proveo radujući se tome proroštvu, posvetio se Bogu i boravio je u Hramu Božijem.
– Kaže nam Sveto Jevanđelje da mu Duh Sveti bješe otkrio ko je Hristos, ko je pomazanik i ko je Mesija, kada je Hristos došao u hram. I tada Sveti Simeon izgovara one riječi kojima potvrđuje da njegove oči vidješe spasenje svijeta. Ovaj praznik se ne zove slučajno Sretenje, jer u ovom prazniku vidimo taj susret Boga sa čovjekom. Bog dakle otvara nebesa , spušta se, ponižava se da bi se susreo sa ovjekom koji se od njega udaljio. Bog koji je svemoguć i bezgrešan uzima na sebe tijelo upodobljuje se slugama da bi sluge upodobio liku slave svoje. Kao što se starac Simeon sreo sa Spasiteljem svijeta, svako od nas ima priliku da se sa Njim sretne, najprije kroz Svetu Liturgiju, a onda kroz vršenje zakona Njegovoga, premudroga zakona koji je nama na korist ostavljen, kroz djelanje vrline, ali nadasve kroz Svetu Tajnu Pričešća koju nam sam ostavlja, da bismo se što prisnije sa Njim susretali. I ovo sretenje nije stvar jednoga događaja, nego kontinuiteta, da se bez prestanka susrećemo sa Gospodom, da se sjedinjujemo s Njim, da se prepoznajemo u Njemu, da bi se On, kada dođe strašni sud, prepoznao u nama, odnosno da bi u nama prepoznao lik svoj i uveo nas u obećano Carstvo – rekao je o. Obren.
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Svetim Hristovim Darovima.
