Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije u četvrtak, 13. februara 2025. godine, na praznik Svetih besrebrenika Kira i Jovana, služio je sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Svetu arhijerejsku Liturgiju u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu.
Između ostalih, sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije, iguman manastira Morača arhimandrit Rafailo i iguman manastira Svetog Nikole – Gradište, arhimandrit Pavle Kalanj.
Nakon Svete Liturgije Episkop Pajsije sa saslužiteljima služio je 40-dnevni pomen arhimandritu Stefanu (Kaliku), nekadašnjem nastojatelju ostroške svetinje i sabratu manastira Morača, koji se upokojio u Gospodu 5. januara, a čiji zemni ostaci počivaju na ostroškom manastirskom groblju.
Po blagoslovu Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, a po želji rodbine blaženopočivšeg o. Stefana, sabranima se obratio iguman morački arhimandrit Rafailo.
– Ja oca Stefana znam još od rođenja jer smo odrasli u istom mjestu dok nas naši roditelji nijesu doveli u manastire. Mene u Ostrog, a o. Stefana u Kosijerevo. Ono što njemu najmanje treba u ovom času jesu pohvale iz naših usta, ali nama treba ono što on u ovome trenutku iz groba govori. Kao što smo maločas upravo čuli, sa jedne strane zemni smo u zemlju odlazimo, ali sa druge strane živi samo u Gospidu Isusu Hristu koji će nas sve vaskrsnuti u posljednji dan. O. Stefan više sada govori o nama, nego o sebi, prije svega svojim primjerom monaškog i hrišćanskog života – rekao je o. Rafailo.
On je podsjetio da je monaški put o.Stefana vodio u brojne svetinje, u najtežim vremenima hrišćanskog života.
– Život oca Stefana na zemlji protekao je u raznim mjestima, u raznim svetinjama u najtežim vremenima počevši od manastira Kosijereva gdje je došao sa svojih 16 godina kod svog velikog duhovnika o. Georgija. Kasnije ga put vodi u našu veliku svetinju manastir Ostrog, gdje ponovo nailazi na velikog duhovnika o. Serafima koji je zaista proživljavao golgotu u to vrijeme, ali ostao vjeran Crkvi Hristovoj. On uz njega odrasta i uči o skromnosti i hrišćanskim vrlinama. U ovoj velikoj svetinji o. Stefan je postrižen, zamonašen, postrižen, dugo godina bio je čuvar moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, bio je tri godine starješina ovog manastira. Po potrebi Crkve bio je i starješina manastira Morače, Pive. Nije čudo što je o. Stefan samo dva dana prije upokojenja tražio da ga vodimo njegovoj kući. Na pitanje a gdje je tvoja kuća, on je odgovorio u manastir Ostrog. On je mnogo volio ovu svetinju, jer je ovdje zaorao prvu brazdu na njivi Gospodnjeoj kojoj je ostao vjeran do njegove končine, kada ga je Gospod priznao sebi – besjedio je o. Rafailo.
Dodao je da je o. Stefan dobar dio izabrao u svom životu i da je to udio koji se neće oduzeti od njega iistako da je u ličnosti o. Stefana sijala skromnost, dječija bezazlenost i vjera u Gospoda do njegovog posljednjeg daha.
Vladika Pajsije sa saslužiteljima, sveštenstvom, monaštvom, rodbinom o. Stefana i vjernim narodom potom je odslužio mali pomen na grobu nekadašnjeg ostroškog, moračkog i pivskog igumana, na manastirskom groblju.
