Uoči Velikog Vaskršnjeg posta Crkva Hristova ustrojila je posebne pripremne sedmice. Prva od njih posvećena je jevanđeljskoj priči o mitaru (cariniku) i fariseju, koja je danas 9. februara 2025. ljeta Gospodnjeg, molitveno proslavljena u ostroškoj svetinji.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog Jovana Zlatoustog i Svetog Danila epikopa karlovačkog i plaščanskog, Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Vladimir.
U bogosluženju je molitveno učestvovao ostroški iguman arhimandrit Sergije, ostroško monaštvo i vjerni narod.
Besjedeći sabranima o.Vladimir je tumačio jevanđeljsku priču o mitaru i fariseju.
– Ova priča nam govori o tome, da hram koji je mesto obnovljenja čovjeka, preporoda čovjeka, otpuštenja grehova čovjeku, izbavljenja čovjeka, može da to ne bude čovjeku. Evo vidjeli smo danas, čuli smo priču, da su dva čovjeka ušla u hram da se mole Bogu, jedan farisej, a jedan carinik. I šta kaže farisej? Kakva je bila njegova molitva? ”Hvala ti Bože što nisam kao ostali ljudi, i onda počinje da osuđuje sve ove ljude”. Strašno je to kada čovjek izađe iz hrama neopravdan, neumiven i neočišćen od grehova. Ne samo da izađe sa nulom, nego izađe sa minusom. Ne samo neopravdan, nego osuđen od Boga živog. Duh Sveti nas čisti u Crkvi, ali On neće protiv naše volje da nas čisti. Nego traži da budemo pravi ljudi. Traži u nama da vidimo tog pravog čovjeka. A koji je to pravi čovjek? Onaj koji u drugom vidi brata, onaj koji ne osudi drugog čovjeka, nego koji samo sebe osuđuje. E takvog čovjeka u Crkvi Duh Sveti čisti, opravdava i takav čovjek koji samo sebe vidi, izlazi iz Crkve opravdan. Kada gledamo sebe, draga braćo i sestre, kada istinski pogledamo sebe, mi ne bismo imali vremena da gledamo druge. Ne bismo imali vremena da se bavimo tuđim djelima, grehovima, nego bismo se bavili sami sobom – besjedio je o. Vladimir.
On je kazao da kada pogledamo sebe i vidimo lažnu sliku o sebi samima, vidimo da smo kao pravdeni, da smo mi kao molitveni, mi postimo, ali sve nam je to uzalud ako ne ljubimo brata svog.
– Kako je govorio Sveti Jovan Bogoslov ”Ne možeš ljubiti Boga koga ne vidiš, ako ne ljubiš brata koga vidiš”. Daj Bože i Sveti Vasilije Ostropki da imamo tu ljubav prema bratu svome, da nikada ne gledamo na brata svoga sa prekorom, da sebe gledamo, da u sebi vidomo jedan bezdan grehovni i da čitav život treba da radimo na čišćenju tog bezdana. I pitanje je da li se možemo očistiti, ali vjerujemo ne u svoje neke vrline od kojih ne odustajemo, ali vjerujemo u milost Božiju, u milost Duha Svetoga da će nas on vidjeći naše smirenje vidjeći našu ljubav prema bratu, prema ljudima, da će nas Duh Sveti očistiti, opravdati, da će ans udostojiti da izađemo iz hrama Božijega ne kao ovaj farisej neopravdan, osuđen, nego kao ovaj carinik, grešnik, koji je samo vapio za jednim, da mu Bog oprosti i da bude milostiv prema njemu – rekao je o. Vladimir.
Sabrano monaštvo i vjernici na Liturgiji su se pričestili.
