U ostroškom skitu Jovan Do, u subotu 1. februara 2025. ljeta Gospodnjeg, Svetu Liturgiju u crkvi Svetih srpskih mučenika služio je ostroški sabrat jeromonah Roman.
Poslije Liturgije na manastirskom groblju služen je godišnji pomen ostroškom monahu Stanku Pešutu.
Monah Stanko koji se podvizavao u skitu Jovan Do, upokojio se u 74. godini ovozemaljskog života, u srijedu 31. januara 2024. godine na praznik Svetog Atanasija Velikog i Svetog Maksima Srpskog.
Tokom godišnjeg pomena o. Stanku sabranom monaštvu i vjernom narodu obratio se o. Roman.
– Mi, kao i onoga prvog dana od upokojenja, osjećamo spokoj i neku tihu i nebesku radost moleći se za našeg brata Stanka, ali i ovdje na njegovom grobu, pored svoje bratije, gdje leži i gdje čeka vaskrsenje mrtvih i život budućega vijeka. Zato je nama, pravoslavnim hrićanima, neprilično mnogo da tugujemo. Može malo, ali posle kada se duša otisne u tu bezobalnu pućinu koja se zove život vječni, nema više mjesta ni tuzi, ni plaču, nego ima mjesta radosti i duhovnom nastrojenju i našoj ličnoj želji da se i mi otisnemo u taj bezobalni okean koji se zove vječnost, koji se zove Carstvo Božije. A vječni život se nama projavljuje djelimično i ovdje i sada na zemlji i u vremenu. Kroz Svetu Liturgiju, braćo i sestre, koju smo odslužili u čast i spomen Gospoda i Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista, jer nam je On tako zapovijedio, ovo činite u moj spomen, ali i na sjećanje na našeg dragog oca monaha Stanka i preminulog oca od našeg brata Miodraga, Radula, koji se prije tri dana predstavio – rekao je o. Roman.
