Svenoćnim bdenijem u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu molitveno je proslavljen sveti Spiridon čudotvorac trimituntski. Večernje bogosluženje sa petohljebnicom i jutrenje služio je jeromonah Natanailo, dok je Svetom Liturgijom u ponoćnim časovima načalstvovao iguman ostroški arhimandrit Sergije, uz sasluženje jeromonaha ostroških Romana i Nikolaja, jeromonaha Nikite klirika eparhije zapadnoevropske, nekada ostroškog sabrata, kao i jerođakona Zosime.
Nakon čitanja Jevanđelskog začala, sabranom narodu obratio se o. Roman rekavši:
,,Evo dana kada se sjećamo velikoga među svetima Božijim, Spiridona episkopa trimituntskog, koji je rođen u 4.vijeku i bješe savremenik saudeonik velikih otaca, ali i velikih događaja i velikih previranja u Crkvi Hristovoj, gdje se on utvrđivaše u vjeri, najprije u onim tjeskobnim vremenima prije cara Konstantina, gdje se sigurno kroz mučeništvo Crkve Hristove nadahnuo Duhom Svetim, iako nije postradao mučenički, natopio se dahom i duhom mučeništva. Tom blagodaću gradio je crkvu u sebi, nadahnjujući se Svetim Jevanđeljem i ispunivši sva blaženstva izrečena od Gospoda, postao je i sam blažen”.
Otac Roman navodi primjer sa Prvog Vaseljenskog sabora, kada je sveti Spiridon uzeo jednu običnu opeku, jednu ciglu, kada su bezbožnici i jeretici buncali, basnoslovili i degradirali tajnu Svete Trojice. Podigavši ciglu u ruku i pomolivši se Svetotrojičnom Bogu, iz cigle je gore suknuo plamen, sa donje strane ruke je potekla voda, a blato je ostalo u rukama, i on je rekao ,,ovo je Sveta Trojica, tri su stihije, a jedna je suština, tj. tri su lica, jedna je suština”.
Sabrani narod se pričestio Presvetim tajnama Hristovim i cjelivao ikonu svetog Spiridona sa česticom njegovih moštiju. Saborovanje je nastavljeno u ostroškoj gostoprimnici.