U 23. nedjelju po Duhovima, 1. decembra 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog mučenika Platona, saborno i molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Vladimir i Natanailo, kao i protojerej Miloš Cicmil iz Eparhije budimljansko-nikšićke.
Otac Miloš je besjedeći sabrane podsjetio da je počeo Božićni post kojim se pripremamo za praznik Rođenja Bogomladenca i Spasa našega Isusa Hrista.
– Zaista, kako kažu sveti oci, kada duša ljudska ushodi nebu, ona se nosi na dva a krila. Jedno krilo je post, a drugo krilo je molitva. Zato uvijek kada učestvujemo u svetome postu, imajmo to na umu, braćo i sestre, da ne možemo samo da postimo, a da se Bogu ne molimo. Odnosno ne možemo samo da se Bogu molimo, a da malo svoje telo ne istjazavamo, da malo svoj jezik više vezujemo i da u svom srcu ostavljamo više prostora za oproštaj prema našim bližnjima, za ljubav prema našim bližnjima i iznad svega što je možda i najveća zapovijest ljubav prema neprijateljima. Onu ljubav koju nam pokazuje i sam Gospod i spas naš Isus Hristos, nakon Njegovoga strašnoga mučenja i raspeća na krstu, pa prije nego što će ispustiti duh svoj kada govori Ocu Nebeskome “Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine”. To je onaj recept spasonosni, koji treba naše duše da uvijek očisti i drži na pravom putu, pravom putu ispovedanja jedine istinske vjere – besjedio je o. Miloš.
Govoreći o pročitanom Jevanđelju o iscjeljenju bjesomučnog čovjeka u Gadarinskoj zemlji kazao je da ona govori o blagodarnosti, koje svima danas često zna da nedostaje.
– Kada čovek, pateći i duhom i tijelom, često dolazi u svetinju da se Bogu pomoli za iscjeljenje, često to bude nekad i dockan, često bude od nesnošljivih bolova i patnje. I onda, kada se iscijeli, ne zna da zablagodari Gospodu, već često se vraća toj svetinji, ali samo iz straha da se ta bolest ne vrati. E to je ono što često mi ne razaznajemo i pravilno se ne vladamo, i nismo često blagodarni. Nismo blagodarni, kao što je čitava priroda blagodarna Bogu Ocu, Tvorcu neba i zemlje. Pa i ptice nebeske kada ponešto kljucnu u toku dana, one cvrkuću i pjevaju pjesme i blagodare Bogu. Ali čovek se često vodi i rukovodi samo ovim taštim i prolaznim životom, grabi svaki dan, traći vrijeme kako bi stekao samo materijalno dobro i često tako zaboravlja svoje bližnje, često to ne podijeli sa bližnjima, a zapravo ne dijeliti svoju dobrotu, svoju ljubav i imetak sa bližnjima, znači ne odnositi se prema telu Hristovom onako kako to Gospod to po daru krštenja od nas očekuje – rekao je o. Miloš.
On je takođe kazao da nema čovjeka da omrzne svoje telo, nego ga hrani i njeguje, i kada čoveka zaboli neki ud, ruka, ova druga je ne odgurne od sebe, ne odbaci, već se često uhvati za bolno mesto.
– U ovom postu i mi tako treba da se odnosimo. prema svojim bližnjima. Oni što nam nešto često znaju teško uraditi, ili nas ogovarati, ili spletkariti, da u srcu svome oprostimo, jer Gospod kaže, kakvim sudom budeš sudio, takvim će ti se suditi – poručio je o. Miloš.
Sabrani koji poste Božićni post pričestili su se Svetim Hristovim Tajnama.
