U 22. nedjelju po Duhovima, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Kralja Stefana Dečanskog, Svetog velikomučenika Minu i Prepodobnog Teodora Studita, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Roman i Natanailo, kao i jerođakon Zosima.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja sabranima se riječima praznične besjede obratio o. Sergije.
– Potrebna je neprestana pažnja i pokretanje sebe na tvorenje Božijih zapovijesti, a ne čekati da se to negdje desi. Dužni smo da stražarimo nad sobom, nad svojim umom jer ćemo dati stvarno odgovor za svaku suvišnu riječ. I mi je svjesno i puštamo i svjesno je sprječavamo. Ako ne budemo slušali 10 Božijih zapovijesti, Oče naš, pitanje je kakva čuda da vidimo, pitanje je da li ćemo se opredijeliti za vječnog Boga. Dakle, krenimo sad odmah, jer ova nam riječ ne daje samo upozorenje, nego riječ Avramova, čak i ovoga bogataša iz Jevanđelja nas uči da ćemo pokajanjem se vratiti na put, da ništa nije izgubljeno. Nemamo potrebe, ni vremena da očajavamo. Samo je dovoljno da se pokajemo, jer bogataš pita i Avram ne kaže džaba je pokajanje, nego kaže čak ako dođe neko iz mrtvih oni se neće pokajati. Znači pokajanje je lijek, pokajanje je put i pokajanje je ono što nam je Bog darovao kroz našu savjest, kroz našu vjeru, da će Duh Sveti na nas doći samo ako se okrenemo ka Njemu, da nas prosvijetli da sagledamo svoje grijehe i da činimo dobro – besjedio je o. Sergije.
On je naglasio da su sveti iz našeg roda pokajanjem našli put do svetosti.
– Oni koji su odmalena zavoljeli Gospoda, oni su živjeli takođe pokajanjem. Nema čovjeka koga je Duh Sveti prosvetio tako što se on otvorio za Duha Svetoga da se useli u njega, nema ga a da ne vidi svoj grijeh. Neka je on za naše mjerilo mali, ali i najmanja pukotina na čamcu može da izazove brodolom i da se potopi. Možda je podmuklija od velikih rupa, možda su naši grijesi mali opasniji od velikih grjehova jer ih nećemo primijetiti. Svako ko iskreno sebe sagleda naći će prostora i potrebe za pokajanjem – rekao je o. Sergije.
Divni primjer svetitelja koji su od samog početka svoga bdili nad svojom dušom, pored našeg Svetog oca Vasilija i mnoštva drugih svetitelja je Sveti Stefan Dečanski koga danas proslavljamo, kazao je ostroški iguman.
– Iz njegovog žitija vidimo da je žrtva ljudskih intriga, prepričavanja, znaš li šta sam čuo, vidio sam, rekao mi je, znaš li šta je uradio, znaš li šta je rekao ovaj ili onaj. Sve sjeme nečastivog koji se posije među nas pa od porodice redom do patrijarha, redom do svakog naći ćemo toliko rekla-kazala stvari koje je posijao nečastivi da naše duše ogriješi. Žrtva takvih djela je Sveti Stefan Dečanski, koji je kao mlad bio oslijepljen i poslat sa svojom porodicom u igznanstvo. On, kao Sveti Stefan Arhiđakon kaže, Bože oprosti im, ne znaju šta čine. E to je svetost, to je život po Jevanđelju. Sveti Stefan Dečanski nije klonuo duhom i rekao mene je ovaj i onaj oklevetao, ovaj me i ovaj oslijepio, neće mi ga više, neću da čujem za njega, neću da razgovaram sa njim, nego se molio za njih i Bog mu je darovao da je sami Sveti Nikolaj Mirlikijski došao i vratio mu oči. Čudo Božije. Zamislite kakav će biti taj svetitelj koji je to doživio, ako ne krotak i pun ljubavi. Možete misliti koje je njegovo raspeće bilo kad je postao vođa naroda, kralj, a neprijatelj nasrće na njega da pobije njegov narod. On je kao takav morao da vodi bitke, ali takav vladar i takav borac se neće ni u ratu ogriješti. Kad je pobijedio neprijatelje, dao im je da žive slobodno, samo se oslobodio njihovog tirjanstva. I kao takav živjeći svetim životom zadobio je sveštenstvo i danas vlada u Svetim Dečanima, kad se zlo ovog svijeta oko njega sakupilo – rekao je o. Sergije.
Sabrano monaštvo i vjerni narod pričestili su se Svetim Hristovim Tajnama.
