Praznik Svetog velikomučenika Dimitrija – Mitrovdan, molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji 8. novembra 2024. ljeta Gospdonjeg.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je protojerej Radmilo Čizmović pješivački paroh, a sasluživala su mu ostroška sabraća arhimandrit Miron, jeromonasi Nikolaj i Natanailo, jerođakon Zosima, kao protojerej Stefan Milovanović, vraneški paroh u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i sveštenik Emanuil.
Liturgiji je molitveno prisustvovao ostroški iguman arhimandrit Sergije.
Odgovarala su ostroška bratija.
Besjedeći sabranima, o. Stefan je rekao da je Sveti Dimitrije kao vojskovođa grada Soluna dobio naredbu da napadne na hrišćane, ali je to odbio i zbog toga stavljen na velike muke.
– Te muke je pretrpio radi Gospoda, ubijen je u tamnici, proboden kopljima. Sahranjen je u gradu Solunu u mjestu svoje postojbine i danas ga slavimo kao zaštitnika grada Soluna, Svetog Dimitrija Mirotočivog – kazao je o. Stefan.
On je podsjetio da se za Svetog Dimitrija vezuje jedno veliko čudo, kada je spasio grad Solun od zemljotresa.
– U 8. vijeku nevrijeme je zadesilo Soun i veliki zemljotres je udario da razruši taj grad i crkvu u kojoj je sahranjen Sveti Dimitrije. Narod tog grada nije pribjegao rimskim bogovima, vračarama, gatarama, već je počeo da se moli Gospodu, Presvetoj Bogorodici i Svetom Dimitriju. I Gospod koji vlada čitavom tvorevinom, koji utišava bure i smiruje vjetrove, koji projavljuje vremenske prilike i neprilike, je učinio da se umiri zemlja i da niko ne postrada. Zato se danas sjećamo tog divnog spomena kada je Gospod po svojoj ljubavi a po brizi i molitvi vjernih Svetoj Majci Bogorodici i Svetom Dimitriju umirio zemlju. Kada bismo, svako od nas malo više povjerenja pružili Gospodu i kada naiđu ti trusni periodi u našem životu zavapili Njemu, a ne sebi, onda bi On i na nama projavio svoje čudo i umirio to trusno područje naše duše, našeg uma, našeg srca, projavio i izlio svoju blagodat na nas i naveo nas da se još više utvrdimo u vjeri. Ali često pribjegavamo nekim drugim izvorima povjerenja i nekom alternativnom povjerenju, nekim svojim ličnim bogovima i uvjerenjima i zato smo neprestano, kako kaže naš narod na klimavim nogama, na trusnom području i to se tlo nikad ne može umiriti sve dok ne zavapimo Gospodu – besjedio je o. Stefan.
Na kraju bogosluženja o. Nikolaj sa saslužiteljima blagosiljao je i prerezao slavski kolač koji je povodom krsne slave prinio ostroški sabrat arhimandrti Miron.
