U petu nedjelju po Vaskrsenju, nedjelju Samarjanke, na praznik Svetog mučenika Talaleja i Prepodobnog Stefana Piperskog, 2. juna 2024. ljeta Gospodnjeg, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom na platou ispred Gornjeg ostroškog manastira bogoslužio je Preosvećeni episkop australijsko-novozelandski G. Siluan, uz molitveno učešće brojnih vjernika koji su iz raznih krajeva svijeta došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
– Evo nas, draga braćo i sestre, sabrani u gradu, u tvrđavi koja stoji na visokoj gori, duhovnoj tvrđavi koja štiti sve nas od svega onoga što nas odvaja od živoga Boga, od izvora našega života. Evo nas, braćo i sestre, sabrani oko svijećnjaka, oko buktinje koja gori i koja ne da se sakriti, i koja blistana sve kontinente, i koja privlači svojom svjetloću mnoge nevjernike i skeptike, vjeri Hristovoj, vjeri pravoslavnoj, koja privlači sebi i sve one koji traže Boga, koji traže utjehu, ne u materijalnom i prolaznom, nego u onome što je vječno i dovijeka, a to je istina Božija, to je Gospod Hristos. Evo nas na studencu gdje se živa voda izliva i daje svima nama, koji smo žedni, metafizički žedni, obremenjeni, opterećeni, ovim zemaljskim brigama, bolestima, stradanjima, mučenjima, da bismo se oslobodili od te žeđi, da bismo se oslobodili od tog tereta, od tih mučitelja, i da bismo prepoznali, da je samo u Gospodu Bogu i u Njegovim svetima, u Njegovoj Svetoj Crkvi, u Njegovoj Svetoj liturgiji spasenje – rekao je Vladika Siluan bedjedeći saslužiteljima i sabranim vjernicima – besjedio je Vladika Siluan.
Vladika je poručio narodu i da treba da se vrati istinskoj i pravoj vjeri.
– Pored ovolikih svetinja, pored ovolikih dokaza, empirijskih dokaza, evo ga živi, braćo i sestre, netruležnih moštiju, više stotina godina, evo onaj iz koga izbija sila božanska i liječi sve one koji pristupaju sa vjerom. I mi, braćo i sestre, kao srpski narod, treba da korigujemo svoj život, da ispravimo svoj život, kao pravoslavci, svetosavci, i da se vratimo onim istinskim vrijednostima i onom istinskom putu, a to je put Hristov koji vodi u život. Da se odvojimo i da odbacimo od sebe sve ono što prijeti da nas odvoji od Gospoda, da nas razdvoji od Njega koji je istina, put i život, i da se vratimo ovoj vjeri po božanstvu, da budemo bogomoljci kao što su nekada bili naši preci, istinski bogomoljci koji se mole u duhu istine, takvih bogomoljce Gospod traži. Zato, braćo i sestre, naoružajmo se vjerom Samarjanke žene, koja je prepoznala Gospoda Hrista i otvorila svoje srce ka riječi Njegovoj – poručio je Vladika Siluan.
Vladika Suluan je potom posjetio Donji Ostrog, gdje su ga dočekali iguman arhimandrit Sergije i ostroška bratija.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Nikolaj, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonah Natanailo i protojerej Nikola Radović, barski paroh.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o susretu Gospoda Isusa Hrista sa ženom Samarjankom na izvoru, sabranima je besjedio o. Nikola.
– I žena prepoznaje da je On zaista Prorok, čovjek koji vidi njen život i ona u tom trenutku shvata da je On sam Gospod onaj Mesija Hristos čiji je dolazak najavljivan i ona shvata da se sreta upravo sa Gospodom. Tu vidimo kolika je sila božanske ljubavi i božanskog djela. Sa stanovišta nas ljudi mi bi to posmotrili tako i sagledali kao jednu grešnicu ženu koja je imala više muževa i koja i dalje nastavlja da živi tim životom. Međutim sila božanske ljubavi tolika je da ove žene grešnice u jednom prenutku pri istinskom susretu sa Njim On može da je pretvori u propovjednika Božijeg iona zaista nakon toga odlazi u Samariju i ostalim njenim sunarodnicima govori o ovom događaju da je došao zaista Mesija Spasitelj ljudi. Ljudi odlaze kod Njega da Ga čuju, da čuju Njegovu riječ i vidjevši Njega oni kažu da su povjerovali njenoj riječi, ali tek kad su se sa Njim sreli lično shvatili su da zaista Gospod Spasitelj ljudi – besjedio je o. Nikola.
Naglasio je da su i tada kao i danas bile prisutne razlike i podjele među ljudima.
– I danas postoje te iste podjele, nisu više Judeji i Samarjani, ali danas su Istok i Zapad, nacionalne podjele, kulturne podjele, vjerske podjele, ista priča, isto odstojanje. Na istom onom se kladencu nalazimo na kome se nalazila ona Samarjanka pred Gospodom, a na nama je samo da izaberemo hoćemo li da prevaziđemo te podjele ili nećemo da prelazimo te podjele. Ako poslušamo samog Hrista Gospoda i pogledamo ovu priču koju nam je ispričao, onda znamo svoj put i onda smo pravi i istinski hrišćani. Nećemo osuđivati drugog, nećemo gledati da li onaj pored nas grešnik ili nije grešnik. To je njegova životna, lična priča u koju niko od nas nema pravo da ulazi i da ga osuđuje, osim ako možemo da mu pomognemo i da iscijelimo svojom ljubavlju onoga pred sebe, tako isto da očekujemo drugog da drugi svojom ljubavlju nas preobrazi i učini nas boljima nego što jesmo. Kao što je Hristos u jednom trenutku preobrazio ovu grešnu ženu i od nje napravio svoga apostola, jer je Bogu sve moguće – poručio je o. Nikola.
Besjeda protojereja Nikole Radovića
Sabrani koji su se postom i molitvom pripremali, primili su Sveto Pričešće.
