Praznik ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti, proslavljen je u ostroškoj svetinji liturgijski i osvećenjem vrbovih grančica u šestu nedjelju posta, 28. aprila 2024. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživala su mu sabraća jeromonasi Stefan i Nikolaj, protojerej Boris Radović, budvanski paroh.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće monaštva i velikog broja vjernika koji su iz raznih krajeva svijeta došli na poklonjenje Svetom Vasiliju.
Posebnu radost evharistijom sabranju dalo je prisustvo velikog broja djece.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o Vaskrsenju Lazarevom i ulasku Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim kojim počinje Strasna sedmice u kojoj je Hristos stradao, sabranima je besjedio o. Sergije.
– Evo danas velikoga i divnoga praznika, koji slavimo uoči Strasne sedmice, koju očekujemo i koja slijedi sad kad se navršilo četrdeset dana posta, koju je Duhom Svetim propisala crkva da nam post bude sredstvo i pomoć za učešće u najvećem prazniku Hristovog Vaskrsenja, ali Boga mi i u Hristovim stradanjima. Današnje Jevanđelje i današnji praznik i današnji događaj koji proslavljamo i koji se tajanstveno zbiva u vaseljeni i u svim svjetovima i vjekovima, jeste Vaskrsenje Lazara koga je vaskrsao Hristos prije Njegovog samog Vaskrsenja. Gospod je činio i čini sve što je potrebno za naše spasenje, pa tako je učinio i Vaskrsenje ovoga Lazara da mi vjerujemo, jer ono od čega počinje smisao našega života, naročito smisao naše vjere, jeste nepokolebljivo povjerenje i vjera u živoga Boga svemoćnoga, Boga ljubavi, Boga istinitoga – besjedio je o. Sergije.
Gospod nas kroz Vaskrsenje Lazarevo uči ne samo da je svemogući Bog, jer samo Bog može četverodnevnog mrtvog čovjeka da vaskrsne, istakao je ostroški iguman.
– Samo Bog može da vaskrsne mrtvog čovjeka kome je počeo proces raspadanja, jer sestra njegova kaže da on već smrdi, da je četiri dana u grobu. Znači da je Bog svemogući koji može da i takvog čovjeka vaskrsne definitivno, da iz smrti ustane čovjeka. Bogočovjek dolazeći i slušajući žalost, gledajući žalost i žalostne riječi sestara Lazarevih i naroda koji ga i je cijenio i volio, jer Lazar je bio čestit čovjek i voljen od sviju, On se zaplakao naočigled sviju. Gospod se kao čovjek, ali ga je i vaskrsao odmah poslije toga kao Bog – rekao je o. Sergije.
Današnji praznik nas uči pravoj vjeri, da Hristos kao Bog i kao Čovjek jedini može da spasi od smrti.
– On našu palu ljudsku prirodu obožuje svojom božanskom prirodom i upravo i ovoj Svetoj Tajni Liturgije, Svetoj Tajni krštenja i drugim svetim tajnama. Zato je vrlo važno da ne pristupamo svom spasenju i vjeri površno, jer to je najbitnija stvar na svijetu. U Simbolu vjere koji su postavili sveti oci na vaseljanskim saborima, rukovođeni Duhom Svetim, kaže ”čekam vaskršenje mrtvih i život budućeg vijeka”. Evo smo vidjeli vaskrsloga Lazara prije Hristovog vaskrsenja, a u vaskršenju Hristovom već nema nikakve sumnje da je to stvarno, samo mi da očistimo svoja srca, da se dobro i dobro poučimo jevanđelju Hristovom, zakonu Božijem i životu po njemu – istakao je o. Sergije.
On je sabranima posebno skrenuo pažnju da je Hristov zakon – zakon ljubavi koji je najlaše poštovati i ispuniti.
– Zapovijesti Božije nisu teške onome koji vjeruje, nije li mnogo lakše živjeti iskreno, činiti dobro, mirno lijegati, mirno ustajati, nego petljati, lagati, krasti, varati, bludničiti, huliti, psovati, svađati se, lijegati uznemireni, ustajati još uznemireniji. Naravno da je život po zapovijestima Božijim mnogo lakši. Dakle, mi smo oni koji čekamo vaskrsenje Hristavo, čekamo Njegov drugi dolazak, ne čekamo ni teže, ni bolje dane, ni vrijeme, nego čekamo Hrista i vaskrsenja mrtvih, koje je, evo, bez ikakve sumnje, realnost, i tako, živeći sa njim, živeći po Božjih zapovijestima, da i ovaj naš život provedemo i da bismo i sa ovim Lazarem i sa svima svetima radovali se -zaključio je o. Sergije.
Sabrani koji poste Vaskršnji post primili su Sveto Pričešće.
Saslužitelji su na kraju osveštali vrbove grančici, koje simvolišu palmine grane kojima je narod u Jerusalimu dočekao Hrista koji je ujahao na magaretu, dok su mu uzvikivali ”Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!”.
