Praznik Preobraženje Gospodnje molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji u subotu 19. avgusta.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je tivatski paroh protojerej Petar Petrović, a sasluživali su mu protojerej Radmilo Čizmović pješivački paroh, jerej Đorđo Rakić iz Niške eparhije, kao i ostroška sabraća protosinđel Ilija i jerođakon Zosima.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o Preobraženju Gospodnjem na Gori Tavor, sabranima je besjedio o. Petar.
– Čovjek je kao najljepši zasad u koga su sazdani svi darovi, makro i mikro svijet, i kao takav čovjek je prizvan da ovdje na zemlji vječitim svojim preispitivanjem i vječitim svojim preobražajem stremi ka jednom osmom nezalaznom danu. I da sve ono o čemu mi mislimo i o čemu govorimo, u šta vjerujemo, bude realnost našeg postojanja i našeg bivstvovanja i da tome nema kraja kako kaže Sveto Pismo i da se to pretače u vječnost. Čovjek kao najskuplje plaćeno biće, plaćeno stradanjem Onoga koji je stvorio čovjeka i svojom ljubavlju pokazao kako i mi stradanjem svojim treba da iskupljujemo jedni druge, da podižemo, da brat bude brat, sestra da bude sestra i obrnuto – rekao je o. Petar.
Danas smo na Gori Preobraženja i gledamo Preobraženje Gospodnje, rekao je o. Petar.
– Ka putu svog preobražaja ne treba da očajavamo, da ni u čemu ne tražimo probleme i da vjerujemo besprekorno Stvoritelju svijeta, Bogu, koji kako nas je sazdao tako će nas voditi u Carstvo nebesko. S druge strane, treba da praštamo jedni drugima, jer kako kaže Gospod, ako vi oprostite, oprostiću i ja vama. Sa treće strane i one najosnovnije, treba da imamo uvijek nadu u Carstvo nebesko. Šta god se dešavalo u životu i kako god živjeli, moramo da stremimo ka svom preobraženju i da naš život zaliči na živote svetih koje slavimo i da se nadamo da Gospod nikad neće dići svoj blagoslov i ruko od nas – besjedio je o. Petar.
Sabrani koji poste Velikogospojinski post pričestili su se tokom Svete Liturgije.
Na kraju bogosluženja o. Radmilo sa saslužiteljima blagosiljao je i osveštao grožće, koje je potom dijeljeno sabranom monaštvu i vjernom narodu.
