Zajednički praznik velikih otaca Crkve Hristove, svetih Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i Jovana Zlatoustog, Sveta Tri jerarha, molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji u subotu 12. februara 2022. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je jerej Zoran Miljanić hercegnovski paroh, a sasluživala su mu ostroška sabraća arhimandrit Miron i jerođakon Zosima, te protojerej Radmilo Čizmović, pješivački paroh. Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Posle pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, sabranima je nadahnut današnjim velikim praznikom besjedio o. Zoran.
– Ljudska priroda rasparčana grijehom, pored sveg ljudskog truda i ljudskih podviga, ostaje rasparčana sve do onog momenta dok je blagodat Božija ne posjeti i pokuša na neki način da je sastavi, da je ucjelovi. Otuda kod svetih otaca i termin cjelomudrije, da kroz podvig ljudski u Crkvi čovjek ište i kroz blagodat Božiju poprima cjelomudrije, cjelinu svoga bića, da bi kroz cjelinu svoga bića zablagodario Bogu. Bez cjeline svoga bića ili cjelovitosti bitija čovjek ne može u punoći da prinese žrtvu hvale Bogu. Otuda i postoji podvig, čovjek nekako traži svoju cjelovitost, da bi u cjelovitosti zaokružio ne samo svoje postojanje, već i blagodarnost ili susret sa bližnjima ili susret sa Bogom – rekao je o. Zoran.
On je kazao da u prazniku koji danas proslavljamo, a koji je nastao iz istorisjkih razloga, zbog vjekovne podjele koja je vladala među narodom, ko je veći od njih trojice velikih jeraraha, vidimo da je to bila podjela ili rasprava među hrišćanima koji su svoje biće prinosili u Crkvu, koji se neprestano kaju, ispovijedaju i u suštini ukazuju na svoje slabosti i te slabosti prinose iskreno zajedno sabranju liturgijskom, prinose Gospodu Hristu.
– To ukazuje da je relativnost našeg podviga toliko minimalna da u samom procesu podviga i u tom traženju cjelovitosti, pored sve dobre namjere mi na neki način duboko griješimo. I u tom griješenju stvaramo podjele, kao što su podjele stvorene u ovo vrijeme kada se raspravljalo ko je od ovih trojice ljudi veći, u dobrim namjerama. Neki su mislili da je Vasilije Veliki, neki da je Grigorije Bogoslov, neki da je Jovan Zlatousti. Ipak, premudrost Božija čini da se ova trojica jeraraha jave Svetom Jovanu Evhaitskom i da ukažu na praznovanje jedinstvenog praznovanja sve trojice. Ukazuju na činjenicu koju možemo da protumačimo na drugi način, a to je da čovjek u svom podvigu hvaleći Gospoda Hrista, ugledajući se ne na one koji su najmanji među nama, nego na one koji su najveći, on stiče cjelovitost i Gospod pokazuje da u Crkvi koja je na neki način u svome podvigu i u relativnom podvigu takođe jedna put hrišćanski kojim čovjek pada i traži tu cjelovitost, pokazuje da je tek u bljesku njegove blagodati moguće da se pronađe cjelovitost i da bude jedno slavlje. I to jedno slavlje se pokazuje kroz ovaj praznik, gdje su tri rasparčana dijela ljudske prirode, na neki način tri podjele, bile ucjelovljene u jedan toržestveni praznik u jednu cjelovitost ljudskog bića i zato se u Jevanđelju kaže, tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da proslave Oca vašeg koji je na nebesima – besjedio je o. Zoran.
Istakao je da je primjer toga vremena i podjela oko praznovanja trojice velikih jeraraha i nama danas svijetli primjer da prevaziđemo sve podjele.
– Neka bi nas Bog svakim dobrom ukrijepio i po primjeru ove velike trojice jeraraha, da prevaziđemo podjele, koje mogu biti iz dobrih namjera, podjele koje moramo da vidimo u cjelovitosti našeg postojanja, ali ne samo na političkom nivou, već i u ekonomskom nivou, na nivou samog ljudskog postojanja, da prevaziđemo i da se ugledamo ne na one najmanje među nama, nego na one najveće među nama – rekao je o. Zoran.
Besjeda o. Zorana na praznik Sveta Tri jerarha
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Svetim tajnama Tijela i Krvi Gospoda Isusa Hrista.
SVETA TRI JERARHA
Svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust 27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena. Jednom nasta odnekuda raspra u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorečivosti i jasnoće izlaganja vere. I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božjim ovaj spor bi rešen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najpre mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, napose u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: “Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno… niti ima među nama prvog ni drugog”. Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se reši na taj način što se odredi 30. jan. kao zajednički praznik za sva tri ova jerarha. Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.
