Praznik Prvog srpskog Arhiepiskopa Svetog Save proslavljen je u ostroškoj svetinji svetom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača i pojanjem prosvetitelju i učitelju i osnivaču Srpske Pravolsavne Crkve.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je protosinđel Sergije, a sasluživali su mu protojerej Predrag Katanić jelenačko-podostroški paroh, jerej Ranko Radonjić, ostroški služitelj i jerođakon Zosima, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Besjedeći sabranima o. Sergije je podsjetio na riječi Gospodnje, da nema onoga koji je ostavio sve, oca, majku, braću i sestre, kuću, sve časti i sve ljepote ovog svijeta, a da neće dobiti po stotinu puta toliko i život vječni, uz progonjenje.
– A progonjenje je svojstveno onim ljudima koji su krenuli za Hristom, koji su krenuli da svoju ljudsku, našu sadašnju prirodu kakava jeste, obože živim Bogom, Gospodom Isusom Hrsitom koji je samog sebe dao za život svijeta, za sav ljudski rod. Upravo na Gospoda Hrista mnogi su se iz našeg roda ugledali i krenuli k Njemu. Slobodno možemo reći da je najveći među njima naš Sveti otac Sava Nemanjić, rođen kao Rastko, princ Zahumlja, princ velike i tada i sada srpske zemlje. Upravo njegova ličnost i svjedočanstva koja nepobitno crpimo iz žitija Svetog Save i njegovog oca govore o tome da naš narod nije neko divlje pleme koje sišlo prije više stotina godina sa nekih planina ovdje i odjednom divljaci postali najkulturnija zemlja Evrope, nego je upravo život Svetog Save i svetih Nemanjića, svjedočanstvo da je upravo naš narod ovdje bio i ostao centar, biljeg i primjer svega onoga čime nas je Gospod Bog blagoslovio svojim dolaskom – rekao je o. Sergije.
On je naglasio da se Sveti Sava ugledao na Gospoda Isusa Hrista koji je cijelog Sebe dao rodu ljudskom.
– Naš Sveti otac Sava koga danas proslavljamo, koji se za nas neprekidno moli u Carstvu nebeskom pred živim Gospodom, sebe je dao za naš rod i za sve ljude. To se vidi iz njegovog dejstva. Bog ga je dao našem rodu da bude zaista nešto najljepše što je rodila srpska majka. On kao princ u mladim danima, potpuno čedan, blagosloven, ostavlja sve i kreće na teški i trnoviti put monaškog življenja, da bi zadobio sve sile, sve energije Božije, ali ne samo za svoje lično spasenje. Mislim da niko ko je prepoznao Hrista ne živi samo za sebe, nego za sve koje je zavolio kao što je Gospod zavolio svoju Crkvu i zavolio nas – besjedio je o. Sergije.
Poručio je da kad nam je Bog dao takvog svetitelja kakav je Sveti Sava i mi treba sebe da sagledamo i kažemo sebi da hoćemo da budemo slični njemu, da se ugledamo na njegov primjer.
– Da kažemo, hoću da budem sličan njemu, hoću ovo vrijeme koje mi je Bog dao da ga poznam i Gospoda i Svetog Savu, poučen riječima naših predaka koji su govorili o njima, da se poučimo, da budemo ljudi. Hajde da Sveti Sava danas se raduje i od danas da se raduje pred Gospodom Isusom Hristom što je naš otac, što je naš brat, hajde da budemo ljudi Božiji, ljudi Hristovi i Bog nas neće ostaviti – rekao je o. Sergije.
Kada su sklonjene mošti Svetog Save, kazao je o. Sergije, Bog je srpskom narodu poslao Svetog Vasilija Ostroškog.
– Poslao je Svetog Vasilija kao novog predstavnika svoga, Hristovog, narodu svome mnogostradalnom, ali vjernom narodu srpskom, koji se nikad nije odrekao i koji mu je ostao vjeran i tada i sada. Ovo stado malo i mlado, neka bude kvasac Hristove nauke, božanske blagodati u ovom narodu, da se u sve vjekove, do drugog dolaska Hristovog ime Njegovo proslavlja, da se sjećanjem na Svetog Savu, Svetog oca Vasilija, da poučeni i blagosloveni njima proslavljamo Gospoda Isusa Hrista u sve dane života svoga – zaključio je o. Sergije.
Besjeda o. Sergija na Savindan
Saslužitelji su blagosiljali i prerezali slavski kolač koji je u slavu Božiju, a u čast Svetog Save, pripremila ostroška monaška obitelj.
Na kraju bogosluženja o. Sergije je sabranu djecu, koja su recitovala i pjevala u slavu i čast Prvog srpskog Arhiepiskopa Svetog Save, darivao svetosavskim poklonima.
