U 16. nedjelju po Duhovima, 10. oktobra 2021. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog mučenika Kalistrata, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživala su mu sabraća protosinđel Sergije i jerođakon Zosima, kao i jereji Slobodan Radojević rožajski paroh i Ranko Radonjić ostroški služitelj.
Evharistijskom sabranju molitveno je prisustvovalo ostroško monaštvo i vjerni narod.
Posle pročitanog Jevanđelja o talantima, sabranima se liturgijskim slovom obratio o. Sergije.
On je kazao da je Bog stvarajući cijelu tvorevinu i na kraju čovjeka kao krunu svoga stvaranja, njega za razliku od ostalih živih bića stvorio da bude logos, da ima razum i da kao razumno biće da donosi odgovorno odluke o sebi i svemu oko sebe. Čak mu daje i stvaralačku moć davši mu poslušanje da nadjene ime svakoj stvorenoj tvari.
– Upravo tu se i čovjek ostvaruje kao biće koje je slično Bogu, a koje je pozvano da zajedničari sa Bogom u vječnom životu. Bog nam je dao i ovu Svetu službu kao put da ostvarimo sebe na principu života, a to je da primamo sve božanske energije i sile u sebe, da njima osvećujemo svoj život i da živimo po tim svetim tajnama i svetim vrlinama koje su plod i naše odgovornosti i naše prizvanosti od Boga – besjedio je o. Sergije.
Podsjetio je na riječi pročitane iz poslanice Svetog apostola Pavla Korinćanima, u kojoj se mole ljudi da ne primaju uzalud blagodat Božiju.
– Zamislite, Bog nam daje blagodat, svoje energije i sile, da se mi u ovom životu koji je kratak, ne smijemo igrati sa vremenom koje nam Bog daruje, a ni sa blagodaći Božijom koju nam tokom boravka na zemlji Gospod daje. Evo i sam Bog preko svojih apostola i lično u svojim pričama objavljuje da stražarimo nad sobom dok imamo vremena. Onda nam govori da se treba pokazati u stradanjima, u svim mogućim iskušenjima koja nam dođu u ovom svijetu. Dakle, sad kad znamo, a znamo da smo pozvani da u ovom životu ne idemo kao bezumni, nego kao oni koji imaju razum i dar Duha Svetoga u sebi, da rasuđujemo, da donosimo odluke koje će biti u saglasju sa Božijom pravdom i istinom i da tako dobijemo kao što čusmo u Jevanđelju o talantima – rekao je o. Sergije.
U današnjoj jevanđeljskoj priči govori se o gospodaru koji polazeći na put daje slugama talante, toliko koliko ko od njih može da podnese.
– U dan ispitivanja i vraćanja tih talanata gospodaru, on ih posmatra kako će se ponijeti u taj dan. I šta se dešava? Onaj koji je dobio pet, on je učinio još pet gledajući da se bogatstvo gospodara uzalud nije dalo. Tako i onaj sa dva. A onaj sa jednim, koji bi trebao najlakše da se snađe, najmanje je uloženo, najmanje se od njega i traži, a on i taj jedan zakopava u zemlju zbog ljenosti svoje, nemarnosti i biva zbog toga osuđen, jer je samog sebe ljenošću svojom i neodgovornošću, odlučio iz vjernih slugu Božijih – objasnio je o. Sergije.
Istako je da nas Gospod svakodnevno priziva da sa Njim zajedničarimo, ali i da od nas ne traži mnogo.
– Gospod ne traži da vaskrsavamo mrtve, da umnožavamo hljebove. Gospod traži, kao što kaže naš Patrijarh Pavle, da budemo ljudi. A Bog može sve, Bogu nije potreban naš trud, naša vjera. Nije mu potrebno ništa od nas, ali očekuje od nas, kad nam je već dao i zasigurno nam je dao sve. Mi znamo uvijek kad smo sagriješili, nije da ne znamo, znamo kad zakopavamo talante, znamo kad bisere bacamo pred svinje, ali opravdavamo to nekim svojim slabostima. Ali sve to možemo postići vjerom u Boga. Zato nas sveti oci poučavaju da da čuvamo vjeru u svom srcu, u svom umu, svom biću, jer s vjerom u Boga možemo sve. Bez Boga, i sam Gospod kaže, ne možemo činiti ništa – zaključio je o. Sergije.
