Veliki praznik Preobraženja Gospoda Isusa Hrista molitveno je proslavljen u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturigijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu protojerej Radmilo Čizmović pješivački paroh, jerej Aleksandar Raković bjelopoljski paroh i jerođakon Zosima.
Posle pročitanog Svetog Jevanđelja o čudesnom preobraženju Gospoda Isusa Hrista, sabrane je besjedeći poučavao o. Aleksandar.
– Šta se desilo sa Gospodom? Postao je svjetili od Sunca, a haljine mu bjehu bjelje od snijega ili od svjetlosti. Toliko je svijetlio, bio je jači i svjetiliji od Sunca. Uz Njega su stali Mojsije i Ilija. Ta svjetlost nije stvarna, ona je nestvorena, netvarna i zbog toga je njena ljepota neuporedivo veća od bilo koje zemne svjetlosti. Ljepša je ta svjetlost i nama milija i prijatnija i toplija od svjetlosti Sunca i svejtlosti zvijezda, jer svejtlost Sunca svijetli po zapovijesti, po riječi Gospodnjoj, a ova svjetlost je svjetlost samog božanstva – rekao je o. Aleksamdar.
On je naglasio da treba da se divimo i radijemo ovoj svjetlosti Preobraženja.
– Gospod je prosijao, Njegovo tijelo, ljudsko tijelo koje je uzeo od naše svagda Djeve Marije prosijalo je svjetlošću božanstva. Time nam je pokazao da su naša tjelesa kadra i pričasna toj svjetlosti nebeskoj, božanskoj i prevječnoj. Tijelo koje trune ono biva izvor svjetlsoti božanstva. I ne samo da je ono izvor svjetlosti božanstva, nego sva naša tjelesa bivaju pričasna toj svjetlosti. O toj svejtlosti govore mnogi oci Crkve, posebno isihasti Grigorije Palama, koji govori o tavorskoj svjetlosti – naglasio je o. Aleksandar.
Zato je ovaj veliki praznik za nas spasonosan, jer nam govori i svjedoči da svi mi možemo biti bogovi po blagodati i bogovi po toj svjetlosti koja izvire iz Hrista i nas obasjava, rekao je o.Aleksandar.
– Do te svjetlosti se dolazi tako što se približavamo Hristu, tako što svojim dušava rastjerujemo i istjerujemo iz svojih duša mrak neznanja, mrak nevjere, mrak poročnosti, mrak sujete i gordosti i svake druge strasti. To sve pomračuje nas i dok god nosimo neki porok, dok god smo u nekom grehopadu, tad nemamo svjetlosti i nismo sposobni da se pričetimo tom božanskom svjetlošću – kazao je o. Aleksandar.
Pozvao je zato sabrane na očišćenje.
– Ovo su ne slučajno dani posta, dani podviga i dani molitvne. Očistimo se postom, očistimo se molitvom, da bismo bili pričasnici te nestvorene svjetlosti. I još jedno, izmirimo se jedni sa drugima, jer ako nismo jedno između sebe u jednoj Crkvi, tijelu Hristovom, onda ne možemo ni biti jedno sa Hristom, onda ne možemo ni biti ni prebivati u svjetlosti Hristovom – zaključio je o. Aleksandar.
