U nedelju 8. po Duhovima, 21. avgusta, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Emilijana Ispovijednika, Prepodobnog Zosimu Tumanskog i Svetog Mirona, odslužena je Sveta Liturgija u crkvi Svete Trojice u Donjem ostroškom manastiru. Načalstvovao je sabrat ostroške obitelji jeromonah Sergije, a sasluživali su mu arhimandrit Miron, jereji Miroslav Mihailović paroh plužinski, Đorđe Rakić paroh ćurlinski i jerođakoni Roman i Zosima.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja nadahnutom besjedom sabranima se obratio o. Sergije.
Otac Sergije je podsjetio na riječi Jevanđelja i priču kada su se učenici Hristovi poslani Njime na uzburkano more, našli u situaciji da su se prepali za svoje živote, a da u tom strahu i metežu nisu otvorili svoja srca i nisu bili spremni da prepoznaju Hrista koji je krenuo ka njima.
– Oni od uzburkanja vode i straha ne uspijevaju da srcem osjete da je ono zaista Hristos, a ne neka utvara. Nije to isto kao i u današnje vrijeme. Uzdamo se u tehniku, u neki oslonac zemaljski, da obezbijedimo da imamo gdje da prenoćimo, da imamo zaliha da prehranimo sebe i djecu.. A da li se uzdamo da smo u blagodati i blagoslovu Gospoda Boga i Spasa našega? Kao što ni ona lađica nije mogla zasigurno da obezbijedi apostolima spasenje na uzburkanom moru jer su mnoge lađe i prije i poslije se potopile i mnogi su se podavili na tim lađicama. Tehnički gledano, ni današnja dostignuća ne mogu nam obezbijediti besmrtnost, život vječni. Ali mi često, gotovo stalno se uzdamo u to, pa kažemo, kad dođe vrijeme da se opredijelimo hoćemo li ispuniti volju Božiju ili ugoditi duši svojoj radi neke sigurnosti – kazao je o. Sergije.
On je podsjetio da se ljudi često, radni neke zemaljske sigurnosti, radije opredjeljuju za grijeh, nego za ispunjenje Božijih zapovijesti.
– Često kažemo da nije zgodno da djeca poste, zbog straha hoće li se razviti u zdrave osobe, a sigurno hoće jer ne živi čovjek samo o hlebu, nego o riječi Božijoj. Kada dođemo u godine, kada treba da se ženimo, udajemo, zaboravljamo da je djevstvenost jedna od ključnih vrlina i osobina koje će obezbijediti kasnije blagosloven i siguran brak u Crkvi Božijoj. A često se pita omladina ko će me oženiti, kako ću se oženiti, ako ja budem glumio nekog čudaka da se pridržavam te velike zapovijesti božije i toga blagoslova Božijeg. Uzdajući se više da ćemo kroz grijeh postići mir, mi se odričemo Onoga koji je jedini mir i blagoslov i koji je životodavac, Gospoda Isusa Hrista i Spasa našega – kazao je o. Sergije i dodao da je sličan strah Petrov kada je stao nogom na more i počeo da tone, kao naša kolebanja svakodnevna.
O. Sergije je podjsetio da su svetitelji često prelazili granice ljudske prirode hrleći Gospodu u zagrljaj, te da su takvi bili i Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Miron i Prepodobni Zosima, koje danas proslavljamo.
Besjeda o. Sergija u nedelju 9. po Duhovima
Veliki broj sabranih, koji poste Velikogospojinski post, a koji su se molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Na kraju Liturgije o. Sergije i saslužitelji blagosvlovili su i prerezali slavski kolač u slavu Božiju, a u čast Svetog Mirona i Prepodobnog Zosime Tumanskog, povodom imendana ostroških monaha arhimandrita Mirona i jerođakona Zosime.
O. Sergije je u ime bratstva ostroške obitelji čestitao imendan ocima Mironu i Zosimi.
