U ostroškom skitu Jovan Dolu u crkvi posvećenoj Svetim Srpskim mučenicima i novomučenicima na praznik Svetog mučenika Kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika – Vidovdan, odslužena je Sveta Liturgija, prerezan i blagosiljan kolač povodom hramovne slave i odslužen parastos.
Liturgijom je načalstvovao sabrat ostroške obitelji jeromonah Sergije, a sasluživali su mu jerođakoni Roman i Zosima. Odgovarala je bratija ostroške obitelji, a evharistijskom sabranju prisustvovao je vjerni narod, te brojno monaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, koji su primili Sveto Pričešće.
O.Sergije je sa saslužiteljima prerezao i blagoslovio slavski kolač povodom hramovne slave, a potom je odslužen parastos svim srpskim mučenicima koji su život dali za Krst časni i slobodu zlatnu od Kosovskog boja do danas.
Na kraju Bogosluženja sabranima se riječima praznične besjede obratio o.Sergije.
– Kosovo sjaji moštima svetih mučenika postradalih braneći vjeru Pravoslavnu, čast, slobodu, slobodu od grijeha, a ne samo slobodu da bi bili autonomni od neke tuđinske vlasti, ropstva, palćanja poreza, nego slobodui od služenja grijehu, smrti, đavolu, koji se ispriječio i trudi se da svakog čovjeka privuče u svoju zajednicu i odvoji ga od Boga. To nije samo borba fizička, nego često, vidjećete da je svaki naš život, kad bolje pogledate jedan Kosovski boj – kazao je o. Sergije.
On je podsjetio na riječi Svetog Kneza Lazara, kada je čuo koliko je brojnija neprijateljska vojska koji je rekao ”Ja ne gledam kolika sila me napada, nego koliku svetinju branim”.
– On je zaista veliki, ne samo zato što je ušao u boj, nego što je učinio veliku stvar za naš rod, a to je da se izmirio sa svom Crkvom, Vaseljenskom Crkvom. Najveća je nesreća biti razlučen od istinite Svete Pravoslavne Crkve, ma koliko se činilo čovjeku da vjeruje. Odvojiti se od Crkve Božije strašnije je od ikakvog stradanja – kazao je o. Sergije.
Besjeda o. Sergija na Vidovdan u ostroškom skitu Jovan Dolu
Sabrani vjernici sa sveštenomonaštvom su potom obišli manastirsko groblje gdje su odslužili pomen i cjelivali grob dugogodišnjeg igumana ostroške svetinje o. Lazara i grobove upokojene bratije iz ostroške obitelji i ktitorske porodice Nikčevića, čiji su zemni ostaci sahranjeni u skitu.
Proslava praznika nastavljena je uz posluženje u manastirskoj gostoprimnici, koje je pripremila bratija iz ostroškog skita.
