Hristos voskrese!
Vaistinu voskrese!
Vjerom u vaskrsloga Hrista, braćo, kao svjedoci učesnici u Hristovim stradanjima, prizvani smo ”da objavimo vrline Onoga koji nas dozva iz tame na čudesnu svjetlost svoju” (1. Petr. 2, 9), da bismo se u otkrovenju slave Njegove, radovali i veselili (1. Petr. 4, 13). Jer Hristos, ”čijom se ranom iscijelismo” (1. Petr. 2, 29), čije Vaskrsenje proslavljamo, postradao je za nas, ostavljajući nam primjer da idemo stopama Njegovim (sr. 1. Petr. 2, 21). Njegova božanska sila nam je darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, ”poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom”, kroz koje su nam darovana dragocjena i prevelika obećanja, da kroz njih postanemo ”pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu” (2. Petr. 1, 3-4).
Prizvani smo, dakle, božanskom silom da na ovo uložimo svu svoju revnost, kako bi ”u vjeri našoj projavili vrlinu, a u vrlini znanje, a u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, a u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav” (2. Petr. 1, 5-7). Samo tako će nam se ”preizobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista” (2. Petr. 1, 11). Ovo je ono na šta nas poziva Prvovrhovni Apostol Petar, koji nam, zajedno sa drugim svjedocima Hristovog Vaskrsenja, objavljuje silu i dolazak Gospoda našeg Isusa Hrista, sljedujući, kako sam kaže, ne izmišljenim bajkama, nego kao onaj koji je sam bio ”očevidac veličanstva Njegova” (2. Petr. 1, 16).
Bezbroj je onih, kroz vijekove, koji su čuli, vidjeli, sagledali, i rukama svojim opipali Hrista Vaskrsloga, i objavili ga kao Život vječni (sr. 1. Jn 1, 2). Tim javljanjem i Njegovim prisustvom se stvorila i stvara Crkva Božja kao ”naša zajednica” koja je ”sa Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom” u Duhu Svetom (1. Jn 1, 3). Tako mi, zajedno sa svima Svetima, poznajemo sve dubine i širine i visine Tajni Božjih. Kao takva, Crkva Hristova je sabranje oko Njega, bila i ostala. Kroz svoje prisustvo i djelovanje u svijetu, kroz Svete Sabore od apostolskih vremena, naročito kroz Vaseljenske Sabore, ona je svjedočila i svjedoči istinu o Bogočovjeku Hristu kao Svjetlosti koja preosvećuje i obasjava vječnom svjetlošću svakog čovjeka koji dolazi u ovaj svijet, blagovijesteći, već oprisutnjeno u nama u Hristu silom Duha Svetoga, Carstvo Božje, kome neće biti kraja.
Tako i u naše dane, jedna, sveta, saborna i apostolska Crkva Hristova priprema novi Svepravoslavni Veliki Sabor za 2016. godinu. Na tom Saboru će uzeti učešće svih petnaest Pravoslavnih Pomjesnih Crkava. I pored toga što je sama Crkva – po svojoj prirodi i načinu postojanja i djelanja u svijetu – Sabor; i pored brojnih Sabora kroz vijekove na kojima je rješavala svoja pitanja, svjedočeći istinu Božju svijetu, poslije Sedmog vaseljenskog sabora (787), ovaj Veliki Sabor treba da bude hiljadugodišnji vijenac svih tih Sabora. Crkva će na njemu posvjedočiti istinu o sebi, svoju vjeru u Boga Ljubavi Oca, Sina i Svetog Duha i prizvati ponovo sve ljude i sve narode na put Istine i put Pravde, put Bogočovjeka, obasjan svjetlošću Vaskrslog Hrista. Pomolimo se Gospodu vaskrslome da obdari mudrošću Oce Crkve vaseljenske, da poput Apostola i drevnih Otaca budu i oni, na ovom Saboru, učitelji Puta koji vodi u život vječni.
Pored ovog izuzetnog događaja za svu Crkvu Hristovu i za savremeno čovječanstvo, naša Mitropolija, a preko nje sva naša Svetosavska Crkva Božja, priprema se za obilježavanje hiljadugodišnjice mučeničkog upokojenja Svetog Jovana Vladimira, prvog hristolikog mučenika srpskog i svih slovenskih naroda (1016-2016). Tim povodom naša Mitropolija priprema za iduću godinu međunarodni naučni skup posvećen Svetom Jovanu Vladimiru i njegovom vremenu, gradeći istovremeno i veličanstveni Saborni hram u slavu Imena Božjeg, a u čast ovog mučenika, u gradu Baru. Poslije gradnje i osvećenja Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, uz učešće pravoslavnih Patrijaraha i sve punoće Hrišćanske Crkve u svijetu, ovo je drugi Hram takve vrste, vaseljenskog značaja, koji se kod nas gradi. Nadamo se da će on takođe biti osvećen uz učešće ne samo naše pomjesne Crkve Srpske, nego i cijele Crkve Pravoslavne, najdalje do septembra mjeseca iduće godine. Tim povodom pozivamo sav naš vjerni narod i sve ljude ispunjene vjerom i strahom Božjim, da svojom molitvom i svojim prilozima pomognu dovršetak ovog veličanstvenog bogougodnog djela i podviga u slavu Božju, a na spasenje i prosvećenje svih nas. Sveti Jovan Vladimir je živio i za Hrista postradao u vrijeme jedinstvene Crkve Istoka i Zapada. Svojom ličnošću i djelom on objedinjuje sve balkanske narode, prvjenstveno pravoslavne. Zato nije čudo da Časni Krst na kome je postradao poštuju svi njegovi potomci, bilo pravoslavni, rimokatolici ili muslimani. Zato ih, kako ove, tako naročito iduće godine, sve pozivamo na zajedničko učešće u iznošenju Krsta Svetog Jovana Vladimira na svetu goru Rumiju, za praznik Svete Trojice, Boga Ljubavi, na način kako je to činjeno posljednjih vijekova. Na to nas poziva i mala crkvica Svete Trojice, po narodnom predanju, prije deset godina, ”doletjela s neba” na mjesto 1571. godine od Agarjana srušene istoimene crkve. Time je i ovaj hram, kao i sve sveto i čestito u istoriji roda ljudskog, postao pričasnik slave i sile Vaskrsenja Hristovoga. Zato i mi, vidjevši Vaskrsenje Hristovo, poklonimo se Gospodu, jedinome bezgrješnome, sa sveradosnim pozdravom:
Hristos voskrese!
Vaistinu voskrese!
https://www.youtube.com/watch?v=0692JJYV7AY
Vaš molitvenik pred vaskrslim Hristom,
Arhiepiskop cetinjski
Mitropolit crnogorsko-primorski
Amfilohije
Egzarh Sveštenoga trona Pećkog
