U sedmu nedjelju po Duhovima, 11. avgusta 2024. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog mučenika Kalinika i Svetu mučenicu Serafimu, saborno i molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije i sabraća jeromonasi Nikolaj i Natanailo, kao i arhimandrit Petar Petrić iz Počajevske lavre i jerej Aleksandar Raković, bjelopoljski paroh.
Odgovarala su ostroška bratija uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Sabranima je nakon Jevanđelja besjedio o. Aleksandar.
– Ako pratimo ovu priču i ovo znamenje kako Gospod otvori oči slijepima, učini to da pokaže svoju silu, ali učini to i da nas nauči nečemu dubljem, da nas pouči nekim dubljim i većim istinama. Jer ako pratimo dalje priču, shvatimo one koji kažu, neće da ga poznaju i neće da ga vide kao Hrista, nego kažu, on pomoću kneza demonskoga izgoni demona. I šta nam ova priča govori? Kao što čovjek nije samo od tijela, nego i od duše i od uma, s time da je pretežnija svakako duša od tijela, i sve ono što dotiče nas tjelesno, nije ništa drugo nego ikona onoga nevidljivog i nedokučivog, ali to što je nevidljivo i nedokučivo, ili što bi mi u Crkvi rekli duhovno, nije manje važno, nego je pretežnije od ovoga što je vidljivo. Gospod hoće, da očistimo i otvorimo oči svoje duše i svoga uma, jer svi smo slijepci, ako ćemo da se gledamo kakve su nam oči duše i oči uma, svi smo slijepci. I potreba nam je da nam Gospod otvori oči duše i oči uma, da njega sagledavamo, jer šta će nam onda i tjelesni vid, ako nemamo oči duše koje su kakve, da sagledavaju Boga i da sagledavaju njegova djela, njegove blagodati i njegove milosti – rekao je o. Aleksandar.
Govoreći o današnjem Jevanđelju kazao je da su fariseji zapravo primjer prelesti.
– Najžalosniji prizor su ovi fariseji koji su lagali, da su umni, da imaju oči uma široko otvorene, a vidimo da nije to istina, nego da je to samo uobrazilja njihova koju su oni prenijeli na ljude, na narod oko sebe, a u stvari bili su slijepi, što bi mi narodski rekli, trajno su bili slijepi, nisu imali snage i očiju uma da vide Onoga koji je svjetlo istine, kako govori samo Jevanđelje za Hrista. I mi da se pazimo, da ne mislimo da su nam oči duše otvorene ili da su nam otvorenije nego što su, jer ta pojava da mislimo, da više vidimo umom nego što vidimo – bejsedio je o. Aleksandar.
Besjeda o. Aleksandra Rakovića
Sabrano monaštvo i vjernici pričestili su se Svetim Hristovim Tajnama.
