U treću nedjelju pred Božić – Djetinjci, 18. decembra, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Savu Osvećenog, Prepodobnog Nektarija Bitoljskog i Svetog novomučenka Stanka Ostroškog, saborno i molitveno bilo je u Ostrogu.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem manastiru načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron, jeromonah Vladimir i jerođakon Zosima, kao i protojerej Nikola Marojević nikšićki paroh.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o iscjeljenju zgrčene i pogrbljene žene u subotu u sinagogi, sabranima je besjedio o. Vladimir, koji je kazao da se ovom pričom učimo da pod izgovorom nekog formalnog držanja zakona ne treba da izgubimo ljubav i čovjekoljublje.
– Kada je Isus vidio i duhom prepoznao njenu nemoć, On je oslobodio te nemoći i iscijelio je, tako da je mogla da se ispravi i da vidi nebo. Da vidi ono što je stalno gledala duhovnim očima. Nebo otvoreno i Oca koji je poslao Sina Isusa Hrista da iscjeljuje bolesti i nemoći naše. Međutim, kako to često u životu biva, ne raduju se svi uspjehu ili ozdravljenju bližnjih, nego postoje ljudi koji odmah tu nalaze prigovore. Tako da je ovaj starješina sinagoge našao ovdje za shodno da kritikuje ženu koja je došla u šesti dan, dan subotnjeg odmora, da traži iscjeljenje. On joj kaže da je trebala da dođe u drugi dan. On tako kleveće na Boga, jer zakon Božiji ne pretpostavlja ukidanje ljubavi. Pokoj od svojih djela, pokoj od naše svetovne zauzetosti i poslova, ne znači pokoj od djelatne ljubavi prema Bogu i bližnjima – rekao je o. Vladimir.
Ovdje se učimo tome da naša vjera mora na prvom mjestu da ima ljubav i da sva formalna zakonodavnost pada u vodu, kazao je o. Vladimir.
– Sjetio sam se jednog momenata iz života psihijatra Viktora Franka koji je govorio da ga je u tri sata noću probudio telefonski poziv, a da je sa druge strane žice bila žena koja je govorila da će da se ubije. I on je sat vremena usred noći proveo pokušavajući da je ubijedi brojnim argumentima da se ne ubije. I kada je sreo posle određenog vremena ona mu je rekla da se nije ubila, ne zbog njegovih naučnih argumenata koji su bili jaki, već zato što je vidjela da ima smisla živjeti u ovom svijetu kad postoji čovjek koji je spreman da usred noći sat vremena razgovara sa njom i pokaže ljubav prema njoj. Nije me od samoubistva zadržala tvoja stručnost, nego tvoja ljudskost, rekla je žena – besjedio je o. Vladimir dodajući da ako nemamo ljudskosti, sastradalne bratske ljubavi džaba svi zakoni i svo držanje pravila i ono kada gledamo u prodavnici ima li tragova mlijeka u hrani dok osuđujemo bližnjega svoga.
Sabrani koji poste Božićni post pričestili su se Hristovim Svetim Tajnama, a potom je o. Sergije sa saslužiteljima blagosiljao i prerezao slavski kolač povodom praznika Svetog novomučenika Stanka Ostroškog koji je ujedno i imendan ostroškom monahu Stanku.
Čestitajući sabranima praznik, o. Sergije je podsjetio da se mošti Svetog Stanka, njegove svete ruke pune blagodati Duha Svetoga, čuvaju u ostroškoj svetinji.
– Njega je Bog proslavio, jer je u njegovom srcu bilo zapisano Sveto Pismo. Jako je bitno ostati vjeran živome Bogu. Kad su Turci htjeli da hapse, ubijaju, ili pod prijetnjom smrću od Hrista odvajaju ljude koji su živjeli ovdje u ovim stranama, koji su se povukli sa plodnih ravnica da bi sačuvali svoju dušu. Tada je bio zarobljen Sveti Stanko kao dječak i primoravan da kaže gdje su se sakrili hrišćani pod najezdom osvajača. On na to nije pristao i kada su mu rekli da se poturči on takođe na to nije pristao i time je ispovijedio istinsku vjeru i ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Razgnijevljeni, oni su ga iskasapili, isjekli na komade i Bog je proslavio njegovu žrtvu kao najljepši primjer kako čovjek može svoj život da ispuni Bogom – rekao je o. Sergije.
Dodao je i da je mnoštvo svjedočanstava o blagodatnim pojavama sa njegovih ruku.
– Jedan čovjek koji je bio nevjernik, komunista došao je gore gdje su bile ruke Svetog Stanka i vidio je svjetlost kako izbija iz ruku i sišao kod igumana Serafima i pitao ga šta rade i zašto stavljaju lampe ispod ruku da sijaju čime obmanjujete narod koji dolazi da je to kao neki efekat. Otac iguman mu je rekao da nema nikakvih lampi i da ništa nijesu stavili. Otišli su gore, otac je pokazao da tu nema nikakvih lampi i tehnoloških efekata, nego da je svjetlost bila blagodat i ona je data da taj očigledno čestiti čovjek, ali zaluđen nezanbožnom ideologijom, sam povjeruje u Boga. On je počeo da dolazi ovdje i okončao svoj život kao pravoslavni hrišćanin – kazao je o. Sergije i čestitao o. Stanku imendan.
Proslavi praznika Svetog Stanka prethodilao je bdjenije koje je ostroška bratija služila u crkvi Svetog Stanka u Donjem Ostrogu, gdje se čuvaju njegove svete ruke i gdje se svakodnevno obavljaju krštenja u ostroškoj svetinji.
SVETI MUČENIK STANKO
U ravni Svetog Predanja Crkve koja se odnosi na njenu pisanu riječ, u Žitijima Svetih, o Svetom novomučeniku Stanku nalazi se samo kratak zapis o Svetom Stanku Čobaninu, zabilježen od strane Svetog Ave Justina Popovića u vrijeme dok su svete mošti Stankove počivale u Gornjem manastiru ostroškom. On glasi ovako: „Dečaka Stanka, koji čuvaše ovce u nikšićkom kraju Crne Gore, ubiše Turci kod ovaca za veru hrišćansku 15. septembra 1712. godine. Njegove svete i netljene mošti – dve posvećene dečije ručice, počivaju u Gornjem manastiru Ostrogu, u crkvici Časnog Krsta, gde se podvizavao Sveti Vasilije Ostroški. O mučeničkoj končini Stankovoj postoji zapis u Gornjem Ostrogu (u kivotiću gde mu počivaju Svete i netljene ruke)“ (Arhimandrit dr Justin Popović, Žitija Svetih za april, Beograd, 1973, 456).
Međutim, u toku kasnijih istraživanja koja su rađena sa ciljem pi- sanja opširnijeg žitija Svetog novomučenika Stanka, zapis u kivotiću koji pominje Sveti Ava Justin, nije pronađen. (Istraživanja je obavljao, sa blagoslovom Visokopreosvećenog Mitropolita Amfilohija, uvaženi istoričar, profesor Pedrag Vukić sa protosinđelom Pavlom Radusinovićem, u ljeto 2003. godine, na osnovu čega smo sačinili ovaj mali dodatak navedenom zapisu o Svetom novomučeniku Stanku; prim. prir) Ono što je istoriji poznato, a što se odnosi na godinu stradanja Svetog Stanka koja se u Žitijima navodi, to je da su Turci 1712. godine popalili Bjelopavliće, što obuhvata i izvjestan broj podostroških sela, odakle, prema lokalnom predanju, vodi porijeklo Sveti novomučenik Stanko. Lokalnih predanja o Svetom Stanku, prema pomenutom istraživanju, ima popriličan broj. Kao što je uvijek slučaj kada je u pitanju usmjeno narodno predanje, tako i ovdje imamo karakterističnu pojavu varijantnosti jednog predanja, te se Sveti Stanko negdje opisuje kao „sveto dijete“ obdareno neobičnim blagodatnim darovima, a negdje kao čobanče koje je htjelo da zaštiti svoje stado ovaca od Turaka koji su plijenili stoku i koje je tako postradalo. Među predanjima poznato je i jedno koje govori o odbijanju Svetoga Stanka da prestane da se krsti kada su mu Turci to naredili. To se dogodilo u vrijeme pomenute pohare Bjelopavlića, u kojoj su Turci sjekli i ubijali ljude, a izvjestan broj su namjeravali da presele u okolinu Sarajeva, u centralnu Bosnu i da ih nasilno prevedu u islam. Sveti Stanko nije htio da se poturči, i krstio se od užasa. Turci su mu naredili da prestane da se krsti. No, kako je Sveti Stanko nastavio pred njima da se krsti, oni mu najprije posjekoše ruke, a potom ga spališe u Veljoj pećini, na planini Nezbroj, koja se nalazi iznad podostroškog sela Podvraće. Prema predanju, u pomenutoj pećini spaljen je narod koji nije uspio na vrijeme da pobjegne i da nađe utočište od Turaka, pa kako ih Turci otkriše tako ih u Veljoj pećini spališe, a sa njima i Svetog Stanka. Mještani sela kasnije pronađoše njegove svete i netljene ruke i odniješe na Ostrog gdje se i do danas čuvaju.
Godine 2004. osveštan je, u slavu Božiju, hram Svetog novomučenika Stanka koji se nalazi iznad Donjeg ostroškog manastira, gdje su njegove svete netljene mošti prenijete i pred kojima se mole i poklanjaju bezbrojni hrišćani iz cijeloga svijeta, ištući pomoć i blagoslov Svetog novomučenika Stanka, čijim molitvama Gospod neka pomiluje i spase sav hristoljubivi narod.
Spomen Svetog novomučenika Stanka se praznuje 5/18. decembra.
