Svetom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača i slavskom trepezom ljubavi, 27. septembra 2022. ljeta Gospodnjeg, u ostroškoj svetinji toržestveno je proslavljen praznik Vozdviženja Časnog Krsta – Krstovdan, hramovna slava jedne od crkava u Gornjem Ostrogu, koju je za svog života podigao i ukrasio Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac.
Svetom službom Božijom načalstvovao je ostroški iguman arhimandrit Sergije, a sasluživali su mu: arhimandriti Miron, ostroški sabrat i Jerotej, iguman manastira Glogovac u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj; ostroška sabraća: protosinđel Ilija i jeromonasi Vladimir i Roman; protojereji: Špiro Živković morinjski paroh i Radmilo Čizmović pješivački paroh; jereji: Dragan Slijepčević iz Banjalučke eparhije i Slobodan Radojević rožajski paroh.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitvneo učešće sveštenstva, monaštva i vjernog naroda.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o strašnom Hristovom stradanju na krstu, sabranima je bedjesio iguman Sergije.
– Proslavljamo današnji praznik u ovoj velikoj svetinji koju podiže sam Sveti Vasilije, čitajući ovo Sveto Javnđelje, ali ne samo čitajući, nego živjeći po njemu. On je vrlo dobro znao kao što su znali i svi sveti, da bez krsta Hristovog nema spasenja. Čestica krsta Hristovog nalazi na Cetinju, u Mitropoliji, gdje se ljudi poklanjaju krstu Hristovom. Kakva čast i blagoslov za našu eparhiju, našu Crkvu, naš narod. Taj Krst, na kome je sam naš Isus Hristos jesu vrata našeg spasenja. Gospod Isus Hristos na drvetu bi razapet, raširi ruke, prinese sebe kao žrtvu pomirenja, prinese sam Sebe za spasenje roda ljudskog. Iz tog razloga je i uzeo ljudsku prirodu, ljudsko tijelo, da bi je božanskom silom osveštao i dao joj potencijal vaskrsenja – besjedio je o. Sergije.
Ostroški iguman je kazao da uzeti krst svoj znači prelomiti u sebi svaku sumnju, otvoriti sebe za Boga, za vječnost.
– Pontije Pilat, čuvši da je On Sin Božiji poboja se većma. Međutim pokolebao ga je strah od vlasti, strah za svoju poziciju, strah za egizstenciju, šta će biti sa njim ako se opredijeli da Ga pusti, a ovi koji traže da se razapne rekli da ko se pravi carem nije prijatelj Pilatovom caru koji ga je tu postavio. On onda kaže da je bolje da razapne Pravednika i da se sam spasi, nego da povjeruje u Njegove riječi. A srce mu se lomilo, kome ne bi, gledajući Jagnje Božije, gledajući Onoga koji nikakvoga grijeha ne načini, kako ga sujeta, zavist i zloba optužuje i stavlja na osuđeničku klupu. Zato na prvom mjestu treba da prelomimo, jesmo li se opredijelili za Gospoda Boga, pravdu Njegovu, za istinu Božiju, ili ćemo ugađati svojim strastima, gordosti, sujeti i svemu što nas odvaja od istine i od pravde – rekao je o. Sergije.
Sveti oci kažu da je put spasenja kroz svete tajne i kroz svete vrline, podsjetio je o. Sergije.
– Mi moramo imati vjeru na prvom mjestu, ljubav prema Bogu i prema bližnjem i nadu u Njega, tako da sebe opredijelimo za Jevanđelje, za Boga, za istinu i pravdu Božiju. Potom svoj život treba da osveštamo svetim tajnama, krštenjem, svetim pričešćem, ispoviješću, pokajanjem, brakom da se pobijedi grijeh bluda, i drugim svetim tajnama koje su date kao sredstva za osvećenje našeg života, e to su načini kako se uzima krst svoj – poručio je o. Sergije.
Danas se sjećamo događaja kada je Carica Jelena pronašla Časni krst u Jerusalimu, istakao je o. Sergije i ocijenio kako je to strašan događaj.
– Carica Jelena kad je došla u Jerusalim, Časni krst je bio zakopan na smetlištu zajedno sa druga dva krsta na kojima su bili razapeti razbojnici. Nije mogla da nađe drugi način, bacala je dukate na smetlište, da bi narod tražeći dukate došao do Časnog krsta. Kad su izvađeni krstovi bilo je veliko pitanje koji je od tri krsta Krst Hristov. Po Božijem promislu tuda je prolazila pogrebna povorka i oni su spuštali krstove na mrtvaca i kad je krst Hristov dodirnuo kovčeg, mrtvac je vakrsnuo i tada su uzeti i čavli sa toga Krsta koji su bili zakucani. Kasnije je taj krst razdijeljen iz velikog poštovanja i ljubavi po čitavom svojetu, pa je i do nas došla jedna poveća čestica koja je veliki blagoslov, ali i velika obaveza da budemo učenici Hristovi i sljedbenici i nosioci krsta Njegovog, a to je zapravo najlakše ako vjerujemo – rekao je . Sergije.
Besjeda o. Sergija na Krstovdan
Sabrani koji su se postom, molitvom i ispovješću pipremali, primili su Sveto Pričešće.
Na kraju Liturgije saslužitelji su blagosiljali i prerezali slavski kolač, koji su povodom hramovne slave, a u čast Vozdviženja Časnog krsta Gospodnjeg pripremila ostroška bratija.
Crkvu Časnog Krsta podigao je nastojatelj ostroškog manastira jeromonah Isaija 1665. godine sa blagoslovom Sv. Vasilija Ostroškog. Kao i crkva Vavedenja Presvete Bogorodice živopisana je 1667. godine. U opširnom natpisu iznad vrata, na zapadnom zidu, piše da je oslikavanje blagoslovio zahumski mitropolit kir Vasilije, odnsono Sveti Vasilije. Kao ktitor koji se starao o gradnji i živopisanju, pominje se iguman, jeromonah Isaija, iz Onogošta iz sela Popa. Freske su vješto prilagođene skučenom n nepravilnom prostoru zidova. Dekoraciju crkve radio je majstor Radul, jedan od najplodnijih slikara toga vremena.
