Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 14. septembra na praznik Prepodobnog Simeona Stolpnika – Crkvenu Novu godinu,
Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu i parastos blaženopočivšem Mitropolitu Danilu Dajkoviću povodom 29-te godišnjice od njegovog upokojenja.
Sasluživali su mu arhimandriti: Marko Kalanj, dugogodišnji najbliži saradnik Mitropolita Danila; Pavle Kalanj, iguman manastira Gradište kod Budve; Sergije, ostroški iguman; protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski; protojerej Igor Balaban, koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske; jeromonasi Vladimir i Roman, ostroška sabraća i jerođakon Sionije, sabrat cetinjskog manastira.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće sveštenstva, monaštva, članova porodice Dajković i vjernog naroda.
Prije pričešćivanja vjernih, uspomene na teško vrijeme u kome je živio i služio blaženopočivši Mitropolit Danilo, evocirao je o.Marko Kalanj.
– Blaženopočivši Mitropolit Danilo u prošlom vijeku je 30 godina bio mitropolit u Crnoj Gori u najtežem vremenu, od 1960. do 1990. godine. Tada je Ckrva bila uništena, sveštenici pobijeni, vjernici maltretirani, tako da je to bilo vrijeme nezapamćeno u istoriji Crne Gore. Ostalo je malo starijih sveštenika koje je zatekao Mitropolit Danilo u Crnoj Gori, a mlađih nije bilo, jer se nijesu smjeli prijavljivati da se rukopolažu, zato što je tadašnja vlast branila i pravila smetnje. Ja sam bio njegov saradnik 30 godina i kad bih sve pričao šta se dešavalo, ne biste mi mogli vjerovati – govorio je o. Marko.
Besjedeći, ispričao je i jedan događaj tog teškog vremena koji se desio u ostroškoj svetinji.
– Kao đak ovdje u Ostrogu, imao sam 16 godina kad sam u istoj ovoj crkvi ovdje opomenuo jednog ministra vjera, koji je za vrijeme Liturgije tražio lične karte da pregleda ljudima. On je skočio da me ubije, i da me nije spasio pop Sava Damjanović, ubio bi me na licu mjesta ovdje. Takvo je bilo vrijeme. Često sebe pitam je li moguće da smo preživjeli to vrijeme. Ali nikad se to zaboraviti ne može – rekao je o. Marko.
Posebno se sjeća dešavanja oko rušenja kapele na Lovćenu i tog velikog bremena za Mitropolita Danila Dajkovića.
– Sjećam se Mitropolita kad smo često šetali na Orlov Krš odakle se vidi Lovćen, on pogleda gore i kaže ”Oče Marko, ja neću tamo nikad više da idem”. Ridao je za Lovćenom, kao Jeremija nad Jerusalimom, koliko je bio ogorčen. Za rušenje kapele krivi su ljudi iz Crne Gore. Jeste da je to bilo podržano i sa strane, ali ljudi iz Crne Gore su kapelu srušili – istakao je o. Marko.
Kao najbliži saradnik Mitropolita Danila, o. Marko je istakao da mu se divio, njegovoj snazi, volji da izdrži sve nepravde i iskušenja, ali i skormnosti.
– Stari Mitrpolit je zaslužio da ga poštujemo. Ja ga i posle toliko vremena iz duše poštujem, bio je častan čovjek, skroman, dobar čovjek i nije se ljutio ni na koga. Svakom je praštao i sa svakim se lijepo slagao i pričao. Ali, imao je stav onoga starog Crnogorca, Njegoševog Crnogorca – zaključio je o. Marko.
Na kraju Liturgije, Mitropolit Joanikije sa saslužiteljima služio je paratos povodom godišnjice upokojenja Mitropolita Danila, na manastirskom groblju u stijeni pored crkve Svete Trojice, gdje počivaju i ostroški igumani Leontije Mitrović i Lukijan Zečević.
Mitropolit Joanikije je ponovio riječi o. Marka da je Mitropolit Danilo bio pravi Njegošev Crnogorac, čestit, miran, staložen i mudar, ali čovjek koji je imao stav, imao riječ. Podsjetio je i da se Mitropolit Danilo kao mladić sa većinom tadašnje omladine borio za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, uklanjanje vještačke tvorevine zvane Sandžak i oslobođenje Kosova i Metohije.
– Prekaljen čovjek, život ga nije štedio. Bio je prethodno sveštenik, porodica mu stradala od raznih bolesti i nesreća, preživio Drugi svejtski rat, preživio progone iz Makedonije. Volio je mnogo blaženopočivšeg Mitropolita skopskog Josifa. U poslijeratno vrijeme mnogo je bilo teško izabrati Mitropolita za Crnu Goru. Mudri Patrijarh German je predložio upravo našeg Mitropolita Danila. Vidio je u njemu mudrost, staloženost, ali i karakter. On kad je došao u Crnu Goru kakvu je zatekao, to bolje otac Marko pamti, ali bojim se da ni on ne može baš sve ispričati, kakva je tada bila Crna Gora. Pobijeno sveštenstvo, ostalo uplašeno. Svelo se svega na nekoliko ljudi. A mitropolit Danilo kad je primio Mitropoliju, otišao od svetinje do svetinje, posjetio stare vjerujuće ljude, sabrao ih, pa je napisao jednu riječ koja se vrlo često ponavlja. ”Vjera u Crnoj Gori liči na oganj koji je zakopan ispod pepela i moja je dužnost da taj oganj sačuvam da se ne ugasi, pa će dati Bog da se razgori jednog dana” – podsjetio je Mitropolit Joanikije na riječi Mitropolita Danila.
Dodao je da danas vidimo da je to bila proročka riječ i da se upravo tako i dogodilo.
– On je sačuvao oganj vjere i čast i obraz Crne Gore. Posebno u vremenu kada je Crna Gora bila ponižena. Od koga? Bilo ih je raznih, ali ponajviše od svoga naroda. Kada je Crna Gora po nagovoru Josipa Broza Tita prihvatila zli projekat da pogazi Njegošev amanet, da lovćensku kapelu oburda, a Njegošev grob oskrnavi i da postavi tamo, kao što je Mitropolit govorio, grandomansku građevinu koja više liči na paganski hram, nego na grobnicu pravoslavnog vladike. Žestoko se protivio i nije popustio – rekao je Mitropolit Joanikije.
On je takođe kazao da su blaženopočivšeg Mitropolita Danila podržali ugledni, obrazovani i hrabri ljudi tog vremena.
– Među njima i nekoliko Cetinjana, najuglednijih Cetinjana toga doba: Petar Lubarda, Niko Martinović, Uroš Martinović. Pa bogme i dobar dio Crnogoraca toga doba, umjetnici, pisci, i naravno svi ljudi koji su imali savjesti i koji su prepoznali šta se događa: Risto Stijović, Mihailo Lalić, Milo Milunović, Radoslav Bošković..bio bi veliki spisak. Ali i veliki broj beogradskih profesora: Dejan Medaković, Vojisalv Korać, Lazar Trifunović i mnogi, mnogi drugi. Pamtimo dobro da je iz tog vremena protiv rušenja lovćenske kapele bio: Miroslav Krleža, Meša Selimović, Skender Kulenović. Bio je veliki broj ličnosti – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Pedeset godina od rušenja kapele, kazao je Mitropolit Joanikije, jasno je koja je bila namjera.
– Ja sam rekao i ponavljam, tada je došlo do nečistog i zlokobnog spoja između ustašluka i komunizma i to je mutiralo u neku novu priču, još zlokobniju, jer je Savić Marković Štedimlija, opskurni sluga Ante Pavelića cijelo vrijeme rata, dao glavne ideje za rušenje lovćenske kapele, a onda to prihvatio Vladimir Dedijer, Brozov biograf, zatim crnogorski komunisti. Broz je samo rekao ”Završite vi to”. I to je bilo dovoljno da Crnogorci izgube pamet. Ne svi, Bogu hvala. Tu pamet je sačuvao naš blaženopočivši Mitropolit Danilo Dajković – rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Iako je kapela srušena, Mitropolit Danilo je uspio, kazao je Mitropolit Joanikije.
– Njegova borba je veličanstvena bila, veoma značajna. Nije on izgubio, on je odnio moralnu pobjedu nad silom, zlom i nepravdom. Zlo ne može samo da djeluje, nego kad se udruži sa vlašću i sa nekom drugom silom ovoga svijeta. A tako je to zlo dobilo silu u to vrijeme i bezobzirno srušilo lovćensku kapelu i Njegošev amanet pogazilo i uvelo Crnu Goru u veliki grijeh, za koji treba da se pokaje Crna Gora. A neka ne sluša mene Crna Gora, neka sluša Mitropolita Danila i Mitropolita Amfilohija, šta su oni povodom toga rekli. Oni su na istini, a ja sam na laži, tako možemo da kažemo, ali pamtim dobro kako su oni govorili i kako su postupali. Daće Bog to će se dogoditi, vratiće se lovćenska kapela. Bog će dati, Bog će učiniti i to bi bila prilika da se izmiri Crna Gora – poručio je Mitropolit Joanikije.
