Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 23. avgusta, kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija i Svetog Irona, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu.
U arhipastirskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da je Gospod naš Isus Hristos donio blagu vijest ovome svijetu o spasenju roda ljudskoga i da je Njegova riječ imala tu silu da preporađa ljudske savjesti, da oplemenjuje i prosvjetljuje ljudske misli i ukrepljuje volju onih koji ga slušaju i primaju Njegovu riječ, da tvore volju Božiju.
Tumačeći današnje jevanđeljsko začalo, Vladika je naglasio da je Hristova riječ, iako blaga, puna milosti, bila istinita, a ponekad i oštra i podsjetio da je Gospod vrlo često oštro govorio književnicima i farisejima, upravo onima koji su mislili da znaju vjeru, sve sitnice vjere i zakona Božijega. Ali koji su, nažalost, to nekako pretvorili u jednu okoštalu formu, u jedno samo spoljašnje izražavanje vjere:
“A on srceznalac vidio je da njihovo unutrašnje biće nije preporođeno i govorio je, kao što smo u današnjem Jevanđelju čuli, da je njihov podvig sličan onome kao kad čovjek samo spolja pere i čisti čašu”, besjedio je Vladika pojasnivši da je važnije da se čaša očisti iznutra, jer može čovjek, ne znajući da je samo čaša spolja čista, da pije iz nje i da se otruje.
Pouka ove riječi Božije je, kako je kazao, da ne treba zanemariti ono što je spoljašnje, ali ono nije glavno, ono je tek jedan mali dio onoga što treba da učinimo u odnosu na ono unutrašnje čišćenje našega bića, duše, srca, osjećanja, misli, volje. Sve to treba da se pročisti i prosvijetli i to je veliki trud:
“Prema tome, draga braćo i sestre, treba da obratimo punu pažnju na unutrašnji sadržaj i da se potrudimo da očistimo svoje biće iznutra, da ga očistimo do te mjere da njega može da Božija svjetlost još više prosvijetli”, poručio Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dalje je objasnio da slavimo u nastavku praznik Preobraženja Hristovoga, slavimo vječnu Božansku svjetlost koja je zasijala iz ljudskoga lica Hristovoga, iz Njegove ljudske prirode:
“Ali to je Božanska svjetlost koja je obasjala Svete apostole i prožela cijelo njihovo biće i oni su osjetili novu radost i novi život u svom srcu i u svojoj duši”, besjedio je Vladika Joanikije, pojasnivši da je to bilo zato što su oni slušajući riječ Božiju, idući za Gospodom i trudeći se da razumiju Njegovu riječ i očiste svoje biće da bi primili blagodat Božiju, mogli da budu pričasnici vječne Božanske i nestvorene Božije svjetlosti.
Gospod je svjetlost i izvor svjetlosti, u Simbolu vjere za Hrista kažemo da je svjetlost od svjetlosti, a za Svetoga Jovana Krstitelja, koji je bio i ostao najveći od žene rođeni, Sveti jevanđelist kaže, da on ne bješe svjetlost nego da on samo svjedoči svjetlost.
“Ali budući da svjedoči svjetlost, on je postao i pričasnik, po milosti Božijoj, Božije svjetlosti i to što se dogodilo apostolima na gori Tavor, Jovanu Krstitelju, koji je postao svjedok – pričasnik Božije svjetlosti, to je u Crkvi Božijoj moguće svakom hrišćaninu, i svešteniku i laiku, i muškom i ženskom, i starom i mladom”, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Citirijući Svetog Serafima Sarovskog koji je govorio da je cilj ljudskog života sticanje Duha Svetoga, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je istakao da su darovi Duha Svetoga upravo Božija svjetlost, Božija blagodat koja prosvetljuje čovjekovo biće i njegovu dušu, čak i njegovo tijelo. Po njegovim riječima kad se osvećuje duša, svetost sa duše prelazi i na tijelo:
“I zato cjelivamo mošti Svetih Božijih ugodnika, jer su njihova tijela postala sveta i provodnik Božije blagodati, milosti i sile, i Božije svjetlosti, koja osjenjuje one koji pristupaju ćivotima Svetih Božijih ugodnika.”
Posebno je naglasio da za to nemamo, i ne treba nam, veći i bolji primjer od Svetog Vasilija Ostroškog, koji je živio u najtežim vremenima, ali se trudio. Nije njegov život bio lak, prošao je trnovitom stazom, uspeo se sa Hristom zajedno na Njegovu golgotu, raspevši sebe za svoj narod, ali ga je Gospod zato i obdario velikim darovima i čudotvorstvom još za života, a posebno poslije njegovoga upokojenja.
“Neka Božija milost i svjetlost osjeni sve nas, i naše duše i srca, savjesti i misli, da bismo, vraćajući se svojim svakodnevnim obavezama, nosili tu svjetlost i nosili tu blagu vijest Hristovu i svojim domovima i svojim porodicama i svojim bližnjima i ovome svijetu, koji, kako Sveto pismo govori, u zlu leži. Ali to zlo nikada ne može da zahvati Crkvu Božiju. Može samo da smeta, može da pravi iskušenja, ali nema tu silu da spriječi nikoga ko ide Božjim putem. Svi oni koji idu Božijim putem, osijenjeni Božijom svjetlošću i silom Časnog krsta, idu naprijed i pred njima je put otvoren prema Carstvu nebeskom Oca i Sina i Svetoga Duha”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
izvor: mitropolija.com
