U ostroškom skitu Jovan Do kod Nikšića, saborno i molitveno je proslavljen praznik Rođenje Svetog Jovana Krstitelja – Ivanjdan, slava ove svetinje.
Svetom liturgijom načalstavovao je protojerej-stavrofor Velimir Jovović, ostroškog igumana arhimandrita Sergija, sveštenstva, sveštenomonaštva i molitveno učešće monaštva i vjernog naroda.
Obrativši se sabranima, otac Velimir je čestitao praznik i slavu ove svete obitelji, podsjećajući da danas slavimo rođenje Svetoga Jovana Krstitelja, dan kojem su se radovali mnogi ljudi od tog velikog događaja do danas:
“Sveti Jovan, braćo i sestre, otkako se začeo u utrobi, pa kad se rodio na ovu zemlju, pa prohodao i nastavio da živi na ovoj zemlji, sve do onoga dana dok je ubijen ljudskom nepravdom, ljudskom zlobom, ljudskim nemoralom, samo je bio zagledan u Hrista, a bio je istinski i pravi čovjek.”
Kazao je da možemo da kažemo da je Sv. Jovanu Krstitelju i Preteči, koji je došao da pripremi narod, Bog namijenio takav život, što je tačno, ali, objasnio je da je i on bio od krvi i mesa, od uma i srca i duše ljudske, i mogao je isto, kao i mi što padamo grešni, da pada. Ali njemu se to nije dešavalo, jer je dan i noć klečao pred Bogom, molio se, lio suze, kajao za sva pokoljenja ljudska pa i za ovo naše. Podsjetivši da je Svetom Jovanu odsječena glava da bi se udovoljilo nemoralnoj Irodijadi, koja se zaklela da će njegov jezik izbosti iglom jer neće protiv nje govoriti, otac je naglasio da tako to biva na zemlji i često nepravda pobijedi prividno pravdu.
“Ali jedna je i jedina istinska pravda Božija, i zato je Sin Božji došao s neba i zato je Sveti Jovan došao prije Njega, da učini nešto, da opere, da ubijeli narod. Da kaže, osvijesti i otrijezni narod, da ponekad svojom strogom riječju i sudi ovome svijetu, iako je samo sud Božiji. A mi grešni, jadni, prljavi ljudi zemaljski, vjernici vjere Hristove, obučeni u Hrista, da slijedimo put Hristov, da se ne bojimo čak ni kad smo pali malo, ušli u grijeh, jer naše je samo da se vratimo Hristu, da Gospoda zamolimo i On će nas prihvatiti i očistiti”, besjedio je otac.
Na kraju svog pastirskog slova o. Velimir Jovović je poručio da Hristos od nas traži da ne osuđujemo jedni druge, jer tu je ta prljavština, nemoć ljudska, zloba i zavidnost ljudska. Ako uđemo u taj pakao osuđivanja, samom sebi muku nanosimo.
Nakon pričešća vjernih, hram je ophodila litija, a onda je blagosiljan slavski kolač.
Potom su saslužitelji služili parastos nekadašnjem ostroškom igumanu blaženog spomena arhimandritu Lazaru.
Zajedničarenje je nastavljeno uz slavsku trpezu ljubavi.
izvor:mitropolija.com
