Odslužena Sveta Liturgija u Manastiru Ostrogu na praznik Svetog apostola Jerme i Svetog mučenika Ermije

13. jun 2021. - Manastir Ostrog - Dešavanja

Na praznik Svetog apostola Jerme i Svetog mučenika Ermija, odslužena je Sveta Liturgija u crkvi Svete Trojice u Manastiru Ostrogu.  Načalstvovao je jerej Krsto Plamenac, a sasluživali su arhimandrit Miron i jeromonah Stefan.

 

 

U toku Svete Liturgije vjerni narod se pričestio Tijelom i Krvlju Gospodnjom.

Sinoć je u Manastir Ostrog stigla grupa hodočasnika iz Nevesinja. Njih jedanaest su pješke, preko Gacka i Golije došli da se poklone Svetom  Vasiliju Ostroškom čudotvorcu.

 

 

Danas je spomen Svetih 318 otaca Prvog vaseljenskog sabora.

Prvi Vaseljenski Sabor

Spomen Svetih 318 otaca Prvog vaseljenskog sabora

Spomen i pohvala Svetim ocima Prvog vaseljenskog sabora vrši se u nedelju pred Pedesetnicu, pred Duhove, ili u sedmu nedelju po Vaskrsu, koja se zato i naziva: Nedelja Svetih otaca. Njihov se spomen vrši u maju zato što je sveti Prvi vaseljenski sabor držan meseca maja.

Ovaj sveti Sabor bi održan u gradu Nikeji, u oblasti Vitiniji u Maloj Aziji, 325. godine u vreme Svetog cara Konstantina Velikog (305-337. g). Ovaj Sabor beše sazvan da otkloni zabunu, koju svojim krivim učenjem stvorio beše Arije, sveštenik aleksandrijski. On je, naime, rasprostirao učenje kao da Gospod Hristos, Sin Božji, nije pravi Bog, nego da je u vremenu stvoren od Boga, te prema tome nije prevečni Sin Božji, ravan po suštini i biću Bogu Ocu. Zbog ovakvog Arijevog učenja njega je najpre osudio njegov episkop, Sveti Aleksandar Aleksandrijski (i to dva puta: 319. i 323. godine na saborima u Aleksandriji), ali to Arije nije poslušao, nego je čak pokrenuo neke svoje prijatelje i jednomišljenike episkope da povedu borbu protiv Svetog Aleksandra i pravoslavlja koje je on zastupao. Čuvši za taj spor, car Konstantin uputi u Aleksandriju starog i iskusnog episkopa Osiju, iz grada Kordube u Španiji, ali kako ni tada nije došlo do mira u Crkvi sveti car sazove sve episkope u grad Nikeju meseca maja 325. godine.

Na ovom Saboru učestvovalo je oko 318 Svetih otaca, među kojima su bili: Sveti Osija, kao predsednik Sabora, Sveti Aleksandar Aleksandrijski i njegov đakon Sv. Atanasije Veliki (koji je kasnije postao episkop aleksandrijski i najveći borac za pravoslavlje protiv Arijeve jeresi), zatim Sveti Evstatije Antiohijski, Sveti Jakov Nizibijski, Sveti Nikolaj Mirlikijski, Sveti Spiridon Trimitunski, Sveti Ahilije Lariski, Sveti Pafnutije Tivaidski, Makarije Jerusalimski, Aleksandar Solunski, Jevsevije Kesarijski, Jovan Persijski, Aristak Jermenski, i drugi mnogi sa Istoka. A sa Zapada, osim Svetog Osije, prisustvovali su: Teofil Gotski, Cecilijan Kartagenski, predstavnici Svetog Silvestra Rimskog, i drugi.

Sabor je osudio učenje Arijevo i Arija i njegove pristalice predao anatemi, pošto ni on ni oni nisu hteli da se pokaju. Oni zato od cara budu prognani u Ilirik, tj. na Balkan .Tada sveti Vaseljenski sabor bogomudro izloži i izrazi onu pravu veru Crkve Hristove o Njemu kao pravom i večnom Sinu Božjem i Bogu, koju je Crkva imala od samog početka od Gospoda i Svetih apostola. Kratko izložena ta vera u Svetu Trojicu, u Sina Božjeg i Njegovo ovaploćenje radi našeg spasenja, naziva se Simbol vere i glavni posao ovoga Sabora bio je utvrđenje tog Simbola vere jednog i jedinstvenog za sve verne. Sveti Sabor je konačno utvrdio vaseljenski Simbol vere, ali pošto je na ovom Saboru samo ukratko bilo rečeno o Duhu Svetom zato je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine u Carigradu ovaj Simbol dopunjen i definitivno zapečaćen, tako da je postao i ostao nepromenljiv kroz sve vekove kao što je i pravilna (pravoslavna) vera Crkve ostala nepromenjena i nepromenljiva kroz sve vekove. (Kasnije su Latini, Rimokatolici, u 11. veku, počeli da menjaju ovaj sveti Simbol vere, zbog čega su tada i otpali od Pravoslavne crkve).

Osim toga, sveti Prvi vaseljenski sabor utvrdio je i tačno vreme praznovanja Hristove Pashe = Uskrsa, zajedničko za sve hrišćane i sve pomesne Crkve (no Latini su kasnije i to promenuli). Sabor je najzad propisao i 20 svetih kanona o upravljanju u Crkvi Hristovoj i o načinu hrišćanskog življenja i vladanja u njoj.

Beseda prepodobnog Justina Ćelijskog u Nedelju Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora

Beseda prepodobnog Justina Ćelijskog u Nedelju Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora

 

Manastir Ćelije, 1966. godine

Danas je Nedelja Svetih otaca, nedelja između Vaznesenja Gospodnjeg i Duhovdana, kada se juče Gospod vazneo na Nebo i sve zasenio. Ko je slavan među ljudima da ga možemo slaviti, kada je On vaskrsao i vazneo se na Nebo i vazneo ljudsku prirodu iznad svih Nebesa, iznad svih Heruvima i Serafima? Eto, mi slavimo Svete oce Prvog vaseljenskog sabora. Zašto? – Zato što su nam oni sačuvali, ozakonili i u Simbol vere, u Vjeruju, zanavek uneli svu istinu o Gospodu Isusu Vaskrslom i Vaznesenom, svu istinu. Jer, On, On je došao u ovaj svet – radi čega? Rekao nam je danas u Svetom evanđelju: da svemu da život večni. Došao je u ovaj svet da svetu da život večni.

Eto, sva je tajna otkrivena, sva tajna Bogočoveka Hrista. Oni (Sveti oci) su sačuvali tog Gospoda Hrista Bogočoveka i predali Ga nama živa, svu istinu o Njemu, i sve istine o Njemu, oni su se potrudili da unesu u Simbol vere i da to ostave kao testament, večni, neprolazni testament Crkve Hristove u ovome svetu. A hrišćani znaju šta je glavno u njihovoj veri. Glavno je to da je Gospod došao u ovaj svet da svemu da život večni, i tebi i meni i svakom ljudskom biću, da da život večni. U tome je sva tajna Bogočoveka Hrista, u tome je sva istina Njegova. Sveti oci ništa novo nisu davali svetu, ne, oni su se samo trudili da sačuvaju svu Istinu o Hristu i predaju nama potomcima svojim. Tako sve do kraja istorije roda ljudskog. U tome je ne samo njihova tajna, nego tajna svih Svetih otaca uopšte, tajna svih ispovednika Gospoda Hrista. U tome je tajna na prvom mestu Svetih apostola, u tome je njihov podvig, njihovo apostolstvo. Da, oni koji su dobili od Gospoda Hrista, šta? Njega Samog i Njime daju život večni svima koji poveruju u Gospoda Hrista. „Mi vam javljamo život večni” – objavljuje Sveti Jovan Bogoslov u svojoj Poslanici hrišćanima. Mi vam javljamo život večni, ništa manje od toga! Iako si u ovome svetu, koji je ostrvo smrti, zemlja – ostrvo smrti, mi, mi vam javljamo život večni. Mi smo hrišćani izuzetak u ovome svetu.

„Život večni koji beše u Ocu javi se nama”. Kada, Sveti apostole? Eto, javi se Bog u telu, javi se Gospod Hristos! I mi, mi Njega znamo, mi sa Njim jedosmo i pismo, mi propovedamo Njega. Ono što oči naše videše, što uši naše slušaše, što razmotrismo i ruke naše opipaše, to vam mi javljamo, to, ne izmišljene bajke i skaske. Mi vam javljamo Bogočoveka Hrista, Boga koji je postao telo, Boga koji je postao čovek. I mi znamo, i proverili smo, i uverili smo se da je On zaista istiniti Bog i u Njemu život večni. Taj život večni On je došao da da nama ljudima, to je tajna Njegova, tajna ljubavi Njegove prema čoveku – da nam da ono što nam niko ne može dati.

Kako su mogli Sveti mučenici, kako mogu i danas da radosno daju život svoj za Gospoda Hrista ako On nije taj koji daje život večni, ako On nije ispunio duše njihove tom silom Božanskom, koja razliva po čovečijem biću, po celome biću, i po svesti, i po savesti, i po osećanju, i po srcu, razliva – šta? Osećanje Besmrtnosti, včnoga života. To daje Gospod Hristos, tebi i meni i svakome čoveku. To su davali Sveti Mučenici koji su telo svoje davali i skidali ga kao odelo sa sebe, rado umirući za Gospoda Hrista. Da! Njima je Gospod dao život večni, a u tome je sila, u tome je moć svakog hrišćanina. Jer, šta je hrišćanin? – Hrišćanin je posednik večnoga života. Šta je hrišćanstvo? – To je imati život večni. Svaki hrišćanin time se i odlikuje od svih ljudi u ovome svetu što zna i oseća da je on večan, da je dobio život večni od Gospoda Hrista, i da život njegov kao hrišćanina u ovome svetu nije ništa drugo nego neprekidno dodavanje života životu, neprekidno ispunjavanje sebe Božanskim silama, koje čoveka čine svebesmrtnim, sveživim i svevečnim.

Ulica večnoga života… Ona neprekidno daje život večni. Jedno „Gospodi pomiluj”, gle, ono slazi (=nizvodi) s Neba u tvoju dušu Božanske sile, a svaka Božanska sila je besmrtna i večna. A šta da kažemo tek o Svetoj liturgiji, o Svetom pričešću? Tu Gospod Sebe celog daje čoveku, svakome hrišćaninu. I time mu daje ne samo život večni, nego sve što Bog može dati preko toga: i istinu večnu, i pravdu večnu, i ljubav večnu i dobro večno, i radost večnu, i sve što mi možemo misliti i izmisliti, i što ne možemo zamisliti; što oko naše ne vide, i uho ne ču, i srce ne nasluti, to Gospod Blagi Hristos donese, ostavi Crkvi Svojoj, i kroz nju i danas, kao u telu Svom čudotvornom, neprekidno oživotvorava večnim životom svakog hrišćanina, svako ljudsko biće koje veruje u Njega. Eto, vera u takvog Spasitelja, eto to je život, eto to je život dobrog hrišćanina, to je sva radost, to je sav raj za ljudsko biće u svima svetovima.

Kad se Gospod rastaje sa Svojim učenicima u dan Vaznesenja, kada se uznosio na Nebo, On je rekao i poslao učenike Svoje na propoved Evanđelja celome svetu i svakome stvorenju, blagoslovio ih i rekao im: „Ko se krsti, ko poveruje i krsti se spašće se. Ko ne veruje biće osuđen”. Ostajem u smrti, ostajem u grehu, ostajem u paklu – zar ima većeg užasa od toga? Zar ima strašnije osude od te? Na tu osudu osuđuje sebe čovek koji neće da veruje u Gospoda Hrista. Ko poveruje, spašće se. Koji veruje u Mene, ima život večni – objavljuje Gospod Hristos. Ima život večni. I šta je vera u Njega? – Vera u Njega, to je primanje Njega u sebe, to je naš život u Njemu. A On – On je Bog! I mi krsteći se u Njega, u ime Njegovo, krstimo se u ime Boga i ispunjujemo se Njime. „Koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste” – veli Sveti apostol. A koji se Hristom pričešćujete kroz Sveto pričešće, vi se ispunjujete svakom punoćom Božanskom. Gle kakva radost, kakva večnost tebi se daje, čoveče hrišćanine!

Sve su to imali u vidu (Sveti oci) kada su na Prvom vaseljenskom saboru branili tu istinu hrišćansku, odnosno, istinu da je Hristos Bogočovek. Ne nešto niže od Boga, nego pravi Bog i pravi Čovek. To je istina iza koje Sveta Crkva stoji, kao što je stajala i tada pre hiljadu sedamsto godina, i stajaće do Strašnoga suda, i kroz svu večnost. Bogočovek je sve i sva! – eto istine koju su nam Oci Prvog vaseljenskog sabora ostavili u testamentu svoga Simbola vere, koji mi čitamo svaki dan po nekoliko puta. Tu je kazano sve. Tu je dato sve što je potrebno našem srcu – ljudskom srcu, što je potrebno našem umu – ljudskom umu, što je potrebno našem životu – ljudskome životu u svima svetovima. Bogatstvo nepotrošivo! Život takav nikada nije takav, život takav je beskrajna radost u Gospodu Hristu, ima božansku vrednost i radost. Ta vera, jedina istinita vera – njena čudesa neprekidno se liju i razlivaju po svim našim bićima i srcima.

Mi neprekidno slavimo Svetitelje Božje, koji i nisu ništa drugo nego oličenje svih tih Božanskih istina Hristovih, oličenje celog Evanđelja Njegovog. Oni – nosioci Gospoda Hrista, hristonosci, bogonosci. To je svaki hrišćanin ustvari: hristonosac i bogonosac. Jer mi u ovome svetu, živeći po Evanđelju Gospoda Hrista, neprekidno uvećavamo u sebi ono što je božansko. Svi se bojimo pakla, svi mi hrišćani bojimo se ne samo đavola, nego svih đavola i svog mračnog i paklenog sveta. Gospod Hristos je vaskrsao, pobedio smrt, uzneo se na Nebo, i dao nam kroz veru sve to, dao nam Život Večni, dao nam Sebe – a ko je jači od Njega?! Kada je On u tebi, kakav greh, kakva strast, kakav đavo! Sve je to senka i san kad On stoji u tebi.

„Vera je naša pobeda koja pobeđuje svet” – veli Sveti apostol Jovan. Da, ta vera jeste vera kojom unosiš živoga Hrista u sebe. „Neka se Hristos useli verom u srca vaša” poručuje Sveti apostol Pavle. Verom se useljuje Gospod u srca naša, a kad se On useli, On izgoni iz našeg bića sve što je smrtno, izgoni svaku smrt, izgoni sve što je grešno, svaki greh, izgoni sve što je strasno, svaku strast; izgoni sve što je đavolsko i svakog đavola. I onda useljuje u nas večni život, večnu istinu, večnu pravdu, večnu ljubav, i sve svete evanđelske vrline. Gospod Hristos je uistinu Spasitelj roda ljudskoga. „Nema drugog imena pod nebom koje nas može spasti.” Čega? Spasiti strahota pakla, đavola, greha, strasti, smrti, bezbrojnih smrti! On, Čudesni Vaskrsli Gospod, On slavljen i proslavljan kroz Svete oce i kroz sve hrišćane svih vremena, neka bude i kroz nas slavljen i proslavljen, i ovoga i onoga sveta. Da mi poput Svetih otaca, i sa njima, služimo Mu u sve dane života svoga na zemlji, i kroz sve večnosti u onome svetu na Nebu…

Ostala dešavanja

26. 3. 2024.

Vladika Segije u Ostrogu: Da nam post bude na ohrabrenje i duhovno osnaženje...

Sa blagoslovom Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija u utorak...

26. 3. 2024.

Direktorica Doma Zdravlja iz Nikšića g. dr Vera Bulatović posjetila manastir Ost...

Direktorica Doma Zdravlja iz Nikšića g.  dr Vera Bulatović, zajedno sa svojim saradnicima posjetila m...

24. 3. 2024.

Nedjelja pravoslavlja u Ostrogu

U prvu nedjelju Vaskršnjeg posta - Čistu - Nedjelju pravoslavlja, 24. marta 2024. ljeta Gospodnjeg, Svetom...

23. 3. 2024.

KATIHIZIS – SIMBOLIKA U SVETOJ TAJNI MIROPOMAZANjA – mr Rade Bulajić ...

KATIHIZIS - SIMBOLIKA U SVETOJ TAJNI MIROPOMAZANjA - mr Rade Bulajić (19-ta emisija), manastir Ostrog...

22. 3. 2024.

KATIHIZIS – SVETA TAJNA MIROPOMAZANjA – mr Rade Bulajić, (18-ta emisi...

KATIHIZIS - SVETA TAJNA MIROPOMAZANjA - mr Rade Bulajić, (18-ta emisija) manastir Ostrog 13. 03. 2024...

19. 3. 2024.

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA 24-ta glava Knjige postanja (25-ta emisija) – jeromonah...

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA 24-ta glava Knjige postanja (25-ta emisija) - jeromonah dr Vladimir Palibrk, m. O...