Piše: mr Aleksandar Vujović, profesor i novinar
U slavu Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, povodom proslave 350 godina od njegovog blaženog prestavljenja (1671-2021); povodom jubileja 150 godina novinarstva u Crnoj Gori (1871-2021); povodom 75 godina Udruženja novinara Crne Gore (1946-20121) i povodom 140 godina Udruženja novinara Srbije (1881-2021)
„Sveta dužnost novinara, nije ništa manja,
od moralne odgovornosti sveštenika i učitelja.
I još je veća, jer je njegov uticaj širi!
Jedan bezobziran novinar u stanju je da
raspne dušu narodnu na krst greha i zločina.“
Sv. Vladika Nikolaj Velimirović
Sveti Vasilije Ostroški Čudotovrac, slava mu i milost, i manastir Ostrog sa svojim svetinjama, jeste jedan od najčudesnijih mjesta i darova Gospodnjih našem srpskom rodu. Nije slučajno u narodu među vjerujućim ova svetinja prozvana „srpski Jerusalim“. Ko nije mogao otići na poklonjenje u Svetu Zemlju i u Sveti grad Jerusalim, on se trudio da makar jednom u životu posjeti ovo sveto mjesto i pokloni se moštima Svetog Vasilija. Dolazeći u ostrošku svetinju, ljudi su najprije u svoje srce i u svoju dušu zapisivali čudesni susret i to su čuvali u svom srcu kao največi dar od Boga.Ti zapisi u srcu i duši ostavljali su duboki pečat i sjećanje na mnoge poklonike manastira. Brojna su čudesa koja su se dogodila i koja se događaju pod ostroškim gredama, za proteklih 350 godina, i kada bi se sve to zapisalo onda „ni u sami svijet ne bi mogle stati napisane knjige“ (Jev. Jov. 21, 25).
U manastir Ostrog, kod Svetog Vasilija, su dolazili mnogi, od starca do djeteta, dolazili su naši kraljevi, patrijarsi, mitropoliti, episkopi, sveštenici, monasi, monahinje, narodni prvaci, novinari, profesori, đaci, književnici, vojskovođe, zanatlije, trgovci, stari i mladi, zdravi i bolesni – svi oni kojima je pomoć i milost Božja i blagoslov Svetog Vasilija bila potrebna. Svi oni su na svoj način odavali hvalu Bogu i blagodarili na tom čudu kojim ih je Bog udostojio da posjete ovu „srpsku ćabu“, „srpski Sion“, „srpsku svetinju nad svetinjama“…
Dolazeći kod Svetog Vasilija, vjerni su pred svečevim moštima otvarali svoje srce i svoju dušu, monasima ostavljali svoja i imena svojih bližnjih za molitvu, i zapisivali čudesa koja su im se dogodila. Zapisivali su svoje molbe svetitelju i ostavljali. Monasi su zapisivali priloge koje u vjerni donosili i na bogosluženjima pominjali vjerne, koji su svojim zapisima i poklonima pokazivali svoju duhovnu i vezanost za manastir Ostrog.
Brojni poklonici manastira Ostroga svoje zapise ostavljali su u knjigama posjetioca u Donjem i Gornjem manastiru Ostrogu. Zapise u knjigama posjetioca i poklonika ostroške svetinje ostavljali su mnogi, kao što rekosmo, naši kraljevi, crkvena lica: patrijarsi, mitropoliti, episkopi, igumani, igumanije, monasi, monahinje, sveštenici, đakoni, ministri, profesori, učitelji, književnici, pjesnici, novinari, putopisci, naučnici, ljekari, brojna vojna lica od komadanata, generala, kapetana do vojnika. Poklonici su bili ljudi iz najrazličitijeg društveno-socijalnog statusa.
Najviše zapisa nalazimo od ljudi iz Crne Gore, Primorja, Srbije, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ, koji su se upisivali na srpskom jeziku. Brojni stranci koji su dolazili iz evropskih zemalja upisivali su se na ruskom, grčkom, italijanskom, francuskom, češkom, arapskom, turskom, engleskom, jeziku. Mnogi su ostavili svoja lična zapažanja kako su doživjeli manastir Ostrog, dok su drugi zapisivali svoje ime i prezime. Česti su motivi blagodarenja i zahvalnosti Bogu i Svetom Vasiliju što su ih udostojili da posjete ovu srpsku svetinju i da se u njoj pomole. Svoje zapise pojedini poklonici ostavili su i u vidu pjesama u kojima opisuju manastir i svetitelja i govore o njihovom značaju. Spomenice su služile i kao kratki ljetopisi u kojima su igumani i monasi iz manastira bilježili najznačajnije događaje i dešavanja u manastiru, kao i sam njegov istorijat. U njima ćemo naći i upisana imena učesnika brojnih ekskurzija đaka iz bogoslovija, gimnazija, učiteljskih škola, kao i crkvenih horova, pjevačkih društava, studenata brojnih fakulteta i dr.
Pored brojnih poklonika koje smo naveli da su ostavljali svoje zapise u spomeničkim knjigama manastira Ostrog, u ovom radu zabilježićemo neke zapise novinara, koji su se upisivali u spomeničkoj knjizi posjetioca i poklonika manastira Ostroga, prilikom svojih posjeta ostroškoj svetinji, između dva svjetska rata.
U toku novinarskog kongresa koji se održaavao na nivou cijele Kraljevine Jugoslavije na Cetinju 1926. godine, brojni novinari tom prilikom posjetili su manastir Ostrog. U manastirskoj spomenici, 1. oktobra 1926. upisali su se novinari iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, urednici i članovi redakcija brojnih novina i listova. Među njima nalazimo zapise novinara iz Novog Sada, Beograda, Zagreba, Pančeva, Ljubljane, Sarajeva, Cetinja.
Sima Sp. Simić novinar iz Beograda;
Triva Mitar, urednik „Zastave“ Novi Sad 1. X. 1926.
Borislav Minić, Beograd;
Putujući koz Crnu Goru, sa novinarskog kongresa u Cetinju svratio sa svojim kolegama da razgledam ovo Sv. mjesto
Đuro Banjac, urednik „Vremena“;
Pavićević, „Riječ“;
Srba M. Todorović, novinar beogradski, bi srećan da se 1. oktobra pokloni moštima Svetog Vasilija Ostroškog
U drugoj polovini avgusta 1928. godine, u manastiru Ostrogu boravio je Jovan P. Vukčević tipograf i novinar iz Podgorice, koji je ostavio zanimljiv zapis:
“18. avgusta 1928. godine došao sam u ovo sveto mjesto, sa majkom Kićom, bratom Dušanom, snahom Vukosavom i djecom Zagorkom i Olgom a 19. istog poklonismo se moštima Velikog mučenika Sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca, kada smo se i duhovno nahranili.
U ovo Sv. mjesto došao sam jedino da se duhovno nahranim, a zatim i da se odmorim – ljetujem.
Čitav odmor posvetio sam isključivo u šetnji kroz ovo Sv. mjesto, obilazeći svakog dana „Bašinu vodu“, „Krst“, „Belveder“, Donji i Gornji manastir, kao i druga obližnja mjesta. Ovako divna duševna hrana koju sam poželio u ovo Sv. mjesto, klanjajući se moštima Sv. Vasilija Čudotvorca mnogo mi je prijalo i oporavio sam se kolosalno, zato će mi ovo Sv. mjesto ostati vječita uspomena, u mom srcu i duši.
Zahvaljujem se na obimnoj predusretljivosti uvaženom g. Leontiju Mitroviću sa ostalim takođe osobljem ovih manastira.
Cijeneći ovu pravu srpsku svetinju i, klanjajući se, i po drugi put Sv. Vasiliji Ostroškom Čudotvorcu, a blagodaran ostajem g. arhimandritu Leontiju Mitroviću sa ostalom man. osobljem ostajem pun religije prema Svevišnjemu.
30. – VIII. – 1928. god. u Ostrogu
Jovan P. Vukčević
Tipograf i novinar iz Podgorice”
Novinar i narodni poslanik Miloje S. Sokić, posjetio je manastir Ostrog 12. septembra 1932. godine i tom prilikom je zapisao:
“Na dan 12–IX -1932. god. položio sam kamen temeljac prvoj naseljeničkoj pravoslavnoj crkvi u selu Rastavici pored Lavre Visokih Dečana, a jutros 17–IX -1932. god. poklonio sam se moštima Sv. Vasilija Ostroškog čiju sam paronažu primio na novom crkvom u Rastavici.”
Miloje M. Sokić
Novinar i nar. poslanik
U toku 1933. godine u spomeničkim knjigama manastira Ostroga nalazimo nekoliko zapisa novinara. Početkom godine, tačnije 28. februara upisao se novinar iz Sarajeva. Urednik „Zetskog glasnika“ Vuko M. Mitrović upisao se 4. juna.
Svoj zapis je ostavio novinar Niko Jovićević 12. juna 1933. godine u kome kaže:
“Pri obilasku rodnoga krša, poslije više od jedne decenije, poklonih se moštima Svetog Vasilije.
12. VI. 1933. g.
Niko Jovićević, novinar”
Slavi u Donjem manastiru Ostrogu na Trojičindan 1939. godine, prisustvovao je i novinar Momčilo Pavićević ostavivši svoj zapis u knjizi poklonika:
Trojičindan 1939.
Momčilo Pavićević,
Novinar – dopisnik „Politike“
U pratnji Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog dr Gavrila Dožića 1940. godine bio je i specijalni izvještač „Politike“, Siniša Paunović koji je tom prilikom ostavio zanimljiv zapis:
“1–X–1940.
Kao specijalni izvještač, najvećeg našeg dnevnog lista Politike proputovah glavnija mjesta po Crnoj Gori, u pratnji Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog Gospodina Gavrila. Na tom putu stigoh i u ovu svetu obitelj – Manastir Ostrog. Tu u Donjem manastiru provedoh nekoliko dana kao gost arhimandrita Leontija i bratstva. Posetih i Gornji manastir i poklonih se moštima Sv. Vasilija Ostroškog gde me dočeka iguman Gerasim Čečur. Oba manastira zatekoh uređena. Bilo bi lijepo da se mnogi naši manastiri u Srbiji ugledaju na ove manastire. Kad bi s ei u ostalim našim manastirima ovako radilo svet bi više poštovao naše stare bogomolje.
Siniša Paunović”
Kratke novinarske zabilješke u spomeničkim knjigama posjetilaca i poklonika manastira Ostroga, takođe svjedoče koliko je ovo sveto mjesto privlačilo brojne poklonike, među njima i novinare. Bezbrojni su novinski članci, tekstovi, reportaže, izvještaji, audio i video zapisi, putopisne zabilješke, sa brojnih svečanosti i slava iz manastira Ostroga. Svemu tome, svoj nemjerljiv doprinos dali su i daju novinari, pronoseći slavu Svetog Vasilija i ovog svetog mjesta, i svjedočeći svojim radom istinu, na koju su pozvani po svom poslušanju, imajući svetu dužnost i moralnu odgovornost pred svima.
Neka ovo bude mala voštanica za pokoj svih novinara koji su se upokojili, kao i za one koji su svoje živote položili za istinu i pravdu izvršavajući svoje časno novinarsko poslušanje.
Sve novinare, istinoljubitelje i ljude dobre volje, neka prati blagoslov Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, u ovim velikim jubilejima, kada proslavljamo 350 godina od njegovog blaženog upokojenja; 150 godina novinarstva u Crnoj Gori, 75 godina Udruženja novinara Crne Gore i 140 godina Udruženja novinara Srbije, na mnogaja i blagaja ljeta.
autor je profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog
i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore,
dobitnik Druge godišnje nagrade UNCG za 2019- godin
