Njegovo viskopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i iguman ostroški g. Amfilohije sa Visokopreosvećenim Mitropolitom zaporoškim g. Lukom iz Ukrajinske pravoslavne crkve, uz sasluženje sveštenstva i monaštva, služio je danas, na praznik Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj ovom svetitelju u ostroškom skituJovan Dolu kod Nikšića.
U liturgijskoj propovijedi Mitropolit je rekao da se danas sjećamo jednog od najstrašnijih dana u istoriji roda ljudskog, uz podsjećanje da je najstrašniji dan raspeće Gospoda našega Isusa Hrista, “a iza njega isto tako strašan dan jeste upravo usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja”.
“Sveti Jovan Krstitelj je najveći među prorocima, najveći rođeni od žene, kako je rekao sam Gospod za njega, bio je preteča Hristov, Njegov svjedok prije Njegovog dolaska, on je krstio Gospoda u rijeci Jordanu i prorekao Njegovo stradanje i raspeće.”
Vladika je podsjetio da je upravo na današnji dan, po naredbi ondašnjeg vladara Iroda, ovom velikom Božjem ugodniku i stradalniku glava bila posječena. Iako je Irod imao poštovanje prema Svetom Jovanu, čak i volio da razgovara sa njim, osjećajući da je on pravedan čovjek, kao što ga je i čitav narod prihvatio kao takvoga, on je na jednom piru u pijanstvu obećao Salomiji, Irodijadinoj kćerki, zbog njenog igranja, da će joj dati sve što zaište, a ona, po majčinom nagovoru, zatraži glavu Jovana Krstitelja i on zapovijedi da Jovanu odseku glavu i da je donese na tanjiru.
“Možete zamisli kakav je to strašan događaj. Posjekli su glavu Svetog Jovana Krstitelja. Poslije toga učenici Jovanovi su ga sahranili, a njegova glava se u vremenu pojavljivala na raznim mjestima. Ruka Svetog Jovana, koja je krstila Gospoda u Jordanu, i to je čudo Božije, koja je išla od Jerusalima, Palestine do Carigrada, stizala i do carskoga dvora ruskoga, na kraju je predata od Marije Fjodorovne, potonje ruske carice, preko Mitropolit kijevskog Antonija Hrapovickog, kralju Aleksandru Karađorđeviću, takođe mučeniku”, besjedio je vladika.
Podsjetivši da su poslije bombardovanja Beograda, 6. aprila 1941. godine, Petar Drugi Karađorđević i Patrijarh srpski Gavrilo prenijeli i tajno pohranili u manastiru Ostrog svetinje: ruku Svetoga Jovana Krstitelja, zajedno sa djelom Časnog krsta, koje se danas nalaze u Cetinjskom manastiru, i ikonom Majke Božje Filerimske, koja se nalazi u Muzeju Crne Gore na Cetinju, Visokopreosvećeni je izrazio nadu da će se i ikona vratiti Crkvi i da će te tri svehrišćanske svetinje biti pohranjene u Saborni hram Svete Trojice, koji je predviđen da se gradi iznad Cetinjskog manastira.
“Hram Svete Trojice je započet da se gradi prilikom krunisanja kralja Nikole 1910. godine i kamen temeljac se čuva kod mene u kabinetu na Cetinju. Na tom kamenu temeljcu piše: Ovaj hram se podiže u vrijeme kralja Nikole, podiže ga car Nikolaj Drugi, avgusta 1910, godine. Ja se u Boga nadam da ćemo iduće godine početi da gradimo hram, da ćemo položiti taj kamen temeljac u slavu Božiju – Svete Trojice, i u čast Carskih strastoterpaca Romanovih, koji su takođe mučenički, kao i Sv. Jovan Krstitelj, postradali 1918. godine.”
Arhiepiskop cetinjski Amfilohije je pozdravljajući dragog gosta Mitropolita zaporoškog Luku, koji je donio blagoslov divne blagoslovene kijevske Rusi i Mitropolita Onufrija, kazao da je Ukrajinska pravoslavna crkva stradalna, kao što je naša Mitropolija:
“Ta Crkva strada od sličnoga bezumlja, nažalost u tome učestvuje i Vaseljenski patrijarh po svojim nemoćima ljudskim, pritisnut od sila ovoga svijeta. Daće Bog da se to ponovo popravi, a Mitropolit Onufrije je sačuvao sa svojim mitropolitima, episkopima, jedinstvo Pravoslavne crkve sveslovenske kijevske Rusije. Evo blagoslov toga jedinstva, te jedinstvene Crkve, došao je i ovdje kod nas, da zajednički proslavimo ovaj strašni događaj u istoriji Crkve – mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja Hristovoga.”
Na kraju Svete službe Božije Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je vladiku Luku darivao u znak jedinstva i ljubavi panagijom Majke Božije, ikonom Svetoga Vasilija i knjigama, ističući da je njegovo prisustvo veliki Božji blagoslov i potvrda da je Crkva Božja jedna sveta saborna apostolska:
“To jedinstvo se temelji na Hristu Gospodu, na Svetoj liturgiji i Svetom pričešću Tijelom i Krvlju Njegovom, na Tajni krštenja u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, na Tajni Duha Svetoga životvornoga kojim se zapečećujemo, na Tajni života u Hristu i u vremenu i u vječnosti.”
Blagodareći na daru Njegovo viskopreosveštenstvo Mitropolit Luka je kazao da mu je čast, koju je imao više puta još od 2006. godine, da služi sa vladikom Amfilohijem i u sjećanje na današnji dan poklonio mu krst, panagiju i ikonu Sv. Teodosija ispovjednika:
“Molim za vaše molitve za našu otadžbinu. Mi se saosjećamo sa vama jer sve što vi proživljavate i doživljavate u Crnoj Gori i mi doživljavamo od strane naših vlasti. Nevjerujući čovjek će da sjedne i plače, a vjerujući će uvijek da se moli Bogu i jedni za druge. I zaista smo mi jedno, i to što mi maštamo i sanjamo je jedinstvo u Duhu i u vremenu i u vječnosti. Danas smo jednim ustima i jednim srcem sa narodom Božijim proslavljali Boga.”
Visokopreosvećeni Mitropolit zaporoški g. Luka iz Ukrajinske pravoslavne crkve je kazao da se Sveti Jovan Krstitelj nije bojao nikoga i ničega i da je uvijek govorio istinu i borio se za pravdu, kao i da se Mitropolit Amfilohije ne boji nikoga i ničega, da i on uvijek govori istinu i bori se za pravdu:
“Vi ste prije izbora u Crnoj Gori rekli da za svoje 82 godine niste izlazili na izbore, ali da sada izlazite i pozvali sve da izađu. I vaš glas je bio odlučujući jer ga je čuo narod Božiji. Vi kao dobar pastir možete reći Gospodu: Evo ja i moja pastva; a pastva sa svoje strane može reći: To je naš pastir za kojim mi hodimo, koji nas vodi u Carstvo Božije svojim primjerom, životom i molitvama.”
izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska (mitropolija.com)
