SVETI VELIKI PETAK: ČITANjE JEVANĐELjA, SINAKSARA, BESJEDA SVETOG VLADIKE NIKOLAJA

17. april 2020. - Manastir Ostrog - Dešavanja

Braćo, moja, ne može se smrt Hristova meriti ni sravnjivati sa smrću ma koga čoveka u istoriji ljudskoj. Strahote Hristove osude; strahote Njegovih stradanja; strahote ovog strašnog dana gube sve mere i srazmere ljudske. Ovaj dan priliči samo Bogu, nikako čoveku. Zastanimo još u mraku ovog dana pod krstom milog nam Spasitelja i Gospoda. Zadržimo se pored Majke Njegove koja tiho tuguje i pored učenika koji skrušeno jeca. Posmotrimo još šta se tu događa.- Vladika Nikolaj Velimirović

ČITANjE SVETOG JEVANĐELjA NA VELIKI PETAK

 

SVETI VLADIKA NIKOLAJ VELIMIROVIĆ:
BESEDA NA VELIKI PETAK

Evo dana koji je sav noć. Odsustvo sunca na nebu i odsustvo razuma i srca na zemlji napravilo je od ovoga dana najcrnju i najstrašniju noć na točku vremena.

Svojom jezivom tamom i strahotom on i danas straši ljude. I dan danas posle 19 stoleća on unosi uzbuđenje i trepet u milione ljudskih duša. Sam sobom ovaj dan dovoljna je svedodžba, da Onaj kome je on posvećen nije običan čovek nego Bog. Jer tako stravičan dan ne priliči čoveku nego Bogu.

Neka niko ne sravnjuje smrt našeg znamenitog Balkanca Sokrata sa smrću Gospoda Isusa Hrista. Takvo sravnjenje sasvim je neprilično i nesrazmerno. Istina, i Sokrata je nasilna smrt učinila čuvenim čovekom. No smrt Hristova beskrajno se razlikuje od smrti Sokratove. Pre svega, protiv Sokrata ustali su bili samo Grci, i to ne svi Grci nego jedino Atinjani. Međutim, protiv Hrista ustao je bio ceo svet, i to: semitska rasa kroz Jevreje, hamitska rasa kroz Iroda, jafetitska kroz Pilata. I pored ljudi digao je svoju aspidnu zlobu na Gospoda i onaj otac laži koji je slagao Evu u Raju. Sav, dakle, zemni i podzemni svet ustao je protiv Hrista.

Pa onda, na Sokratu je ostala sumnja do današnjega dana, da se on morao nešto ogrešiti o državu i javni moral, te da nije osuđen sasvim bez krivice. Hrista su pak opravdali i svi oni – baš svi – koji su Ga tužili i sudili i na krst uzdigli.

Opravdao Ga je Pilat, glavni sudija, koji je javno rekao: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku, i koji je pred Jevrejima oprao svoje ruke od krvi Hristove.

Opravdao Ga je Irod car, prvo time što Ga je mirno povratio Pilatu ne našavši krivice na Njemu; i još time što ga je obukao u belu haljinu, u haljinu nevinosti.

Opravdala je Hrista i žena Pilatova, kojoj se na snu javila pravda stradalnog Gospoda. Uplašena od toga sna, ona je poručila svome mužu kad je ovaj sedeo u sudu: nemoj se ti ništa miješati u osudu toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi (Mat. 27, 19).

Opravdao je Spasitelja našeg i svog onaj razumni razbojnik na krstu kad je braneći Njega od nepravedne poruge svoga druga rekao: zar se ti ne bojiš Boga? mi smo još pravedno osuđeni po svojim djelima kao što smo zaslužili, ali on nikakva zla nije učinio.

I sami demoni poznali su Isusa i priznali Ga za Sina Božijega. Kao Sinu Božijem demoni su Mu se molili, da ih ne izgoni iz ljudi. A kad je On Sin Božiji – kako bi mogao učiniti neku nepravdu i zaslužiti smrt?

Najzad, i Jevreji, kao glavno demonsko oruđe protiv Hrista, opravdali su Ga svojim sopstvenim priznanjem i svedočanstvom. I nehotično, i protiv svoje volje, oni su Ga opravdali u dve svoje reči, izrečene pod krstom Njegovim. Prva je reč: drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Dakle, drugima pomože, to je važno. Druga je reč: On se uzdao u Boga, neka mu pomože sad. Dakle: On se uzdao u Boga, to je važno.

I tako bezumni Židovi, koji nisu znali ni šta rade ni šta govore, posvedočili su i potvrdili dve velike istine o Hristu; prvo, da je On drugima pomogao; i drugo, da se On uzdao u Boga. Uostalom, ko danas na Balkanu i u svetu zna dan i datum Sokratove smrti? I kome je stalo do toga da se seća toga dana? A pogledajte ovaj dan Hristove smrti; pogledajte koliki narodi svetkuju ovaj dan! U onaj prvi Veliki Petak pod krstom Gospodnjim stajala je samo Njegova presveta Mati sa Jovanom apostolom, a u današnji Veliki Petak – osobito ove godine kad Ga i nepravoslavni svetkuju zajedno sa pravoslavnim hrišćanima – stotine miliona ljudskih bića po vasceloj kugli zemaljskoj stoje pod krstom Njegovim i duhovnim očima gledaju u Njega, svoga Gospoda i Spasa, kako raspet visi na krstu.

Ne, braćo, moja, ne može se smrt Hristova meriti ni sravnjivati sa smrću ma koga čoveka u istoriji ljudskoj. Strahote Hristove osude; strahote Njegovih stradanja; strahote ovog strašnog dana gube sve mere i srazmere ljudske. Ovaj dan priliči samo Bogu, nikako čoveku.

O, kako je stravičan ovaj dan, ako je ovo uopšte dan, a ne noć bez svetlosti i sa neba i sa zemlje! Narodi su se mučili kroz vekove, kakvo ime da dadu ovom danu. Pomislite samo, kako su se narodi mučili oko imena ovoga dana. Naš narod ga je nazvao: Veliki Petak. Na Jugu on se naziva: Strašni Petak. Nemci ga zovu: Žalosni Petak. Francuzi ga nazivaju: Sveti Petak. Englezi su ga imenovali: Dobri Petak. I sva ova imena, pojedinačno i ukupno, odgovaraju sadržini ovoga dana.

Čak mu odgovara i nazvanje: Dobri Petak. Jer ma koliko da je ovaj dan pun greha, mraka i straha, on je spasonosan dan za rod čovečji. Bezumlje ljudsko htelo je uništiti jedinog Spasioca i zatvoriti jedina vrata spasenja ljudskog, ali je svemoćni Bog okrenuo smrt na život, uništenje na vaskrsenje, sram na slavu, a na mesto jednih zatvorenih vrata otvorio druga. No o tom božanstvenom preokretu govoriće se prekosutra, na svetli dan Vaskrsenja. A mi zastanimo još u mraku ovog dana pod krstom milog nam Spasitelja i Gospoda. Zadržimo se pored Majke Njegove koja tiho tuguje i pored učenika koji skrušeno jeca. Posmotrimo još šta se tu događa.

Jedan od vojnika probode mu rebra kopljem i odmah iziđe krv i voda. Ne probode vojnik nijednog od razbojnika, nego probode samo Isusa. Jer grešnom rodu čovečjem nije nužna bila krv razbojnička – te krvi na zemlji bilo je i suviše – nego mu je nužna bila krv zdrava i bezgrešna, krv što popravlja rđavu krv i rđav duh. Zašto je rečeno: krv i voda? Zato što je oboje nužno bilo rodu čovečjem.

Vaistinu, dve stvari su mu bile po život neophodne: čistota i hrana. Zato je Gospod na početku svoje misije prvo ušao u vodu jordansku i krstio se, a na svršetku Svoje misije, u jučešnji dan, postavio trpezu krvi Svoje za hranu ljudima. Voda i krv – čistota i hrana. Šta drugo ljubav čini nego što čisti i hrani? Čime se zanima majka, oko čega se trudi, i čemu posvećuje sve vreme, sve dane i sve noći? Samo čistoti i ishrani čeda svoga.

I sudije Hristove Irod i Pilat, izrazili su i nehotično ovu dvojnu misiju Sina Božijega – očistiti i nahraniti. Oni su to simbolično izrazili, mada ne od svoje volje, jutrom ovoga Petka kada su Gospoda Hrista obukli najpre u belu haljinu, a potom u crvenu. Ubeliti i nahraniti; ubeliti ljude od greha, a potom nahraniti ih božanskom krvlju – to je bio program Hristov, koji se obelodanio i na živom i na mrtvom telu Njegovom. I u smrti Svojoj, kroz mrtvo telo Svoje Gospod je javio svetu zbog čega je došao u svet. Naime: došao je da očisti i nahrani, i kroz to dvoje da obraduje, da odagna žalost i unese radost.

Zato iziđe krv i voda. Jer su ljudi bili nečisti i gladni! Bili su nečisti i gladni još od greha Adamova. Greh je doneo čoveku nečistotu i glad. Odkada se čovek odelio od Oca svog nebesnog, on je zalutao i odlutao u daleku zemlju, zapao u društvo preispodnih svinja i postao ovima drug u nečistoti i gladi. Kako prvi čovek tako i potomstvo njegovo. Sama nečistota i glad!

Ko je mogao ljude iz te daleke zemlje povratiti ka Ocu? Ko ih je mogao oprati i u pristojno odelo odenuti? Ko ih je mogao nahraniti i ukrasiti? Niko od njih samih. Niko od smrtnih ljudi, kao što je rasuđujući priznavao i najveći filosof balkanski Platon. Niko osim Bog jedini. Niko osim Onaj, koga je razjareni čopor ljudski na današnji dan izujedao, popljuvao, izranjavio i na drvo prikovao.

Ali On se nije naljutio, kao što se lekar ne ljuti na ludake u ludnici. Ljubav koja Ga je pobudila da se spusti u rov izbezumljenih od prljavštine i gladi nije Ga ostavljala ni na krstu. Umirući na krstu On je slušao urlanje i groktanje čopora pod krstom, no nije se naljutio. Naljutilo se sunce i sakrilo svoj sjaj; naljutila se zemlja i zatresla se; naljutile se stene i popucale – ali On se nije naljutio. On je umirao za nečiste i izgladnele, i umirući molio se Ocu nebesnom: Oče, oprosti im jer ne znaju šta rade!

No, da li mi, braćo, svi znamo šta radimo? Da li svi oni koji su kršteni i Hristovom krvlju pričešćeni znaju danas šta rade? Da li nema među vašim rođacima i komšijama i takvih, koji su privedeni do praga nebesa, pa se ponovo vratili nazad u zemlju daleku, u čopor pobesnelih svinja? gde se umire bez vere i nade; gde se stanuje u svakoj nečistoti, gde se gladni otimaju o svinjsko korenje, u dalekoj zemlji gde vlada guba od zavisti, guba od gordosti, guba od bludnji i svaka guba. Ako takve srodnike i komšije imate i za njih znate, smilujte se Hrista radi, i povraćajte ih Spasitelju, koji je i radi njih umro u mukama.

Smilujte se na njih i naučite ih da se oni sami smiluju na sebe i povrate od ludila. Naučite ih rečju, pokažite im primer delom i životom, i pomolite se za njih Ocu nebesnom sa uzdasima i suzama: Oče, oprosti im jer ne znaju šta rade. Blago vama ako povratite na put istine jednoga od onih za koje Hristos umre. Vaistinu, primićete platu pravedničku u carstvu Hristovom. No, brinući o drugima ne prestajte stražiti nad samim sobom. Stražite i neprestano tražite zdravu i lekovitu hranu koja je od Hrista. A ta hrana sastoji se iz Njegovih reči, iz Njegove ljubavi i iz Njegove krvi. Jer je kratak vek naš na zemlji. Kao jedna nadnica! Ali tu nadnicu platiće večnom platom Onaj koji danas pred našim duhovnim očima visi na krstu. Njegovo je carstvo, Njegova sila, Njegova slava, Njegova vlast, Njegov sud, na vek veka.

Amin.

SINAKSAR U VELIKI PETAK

Na sveti i Veliki Petak vršimo sećanje na sveta i spasonosna i strašna stradanja, Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, koja je dobrovoljno primio nas radi, tj: pljuvanje, bijenje, šamaranje, ruganje, ismevanje, crvenu haljinu, trsku, sunđer, ocat, klince, koplje, i posle svega ovoga, krst i smrt.
Sve se ovo u Petak desilo. Jer kada za trideset srebrenika bi prodan od prijatelja i učenika i predade se, najpre bi odveden Ani prvosvešteniku, koji ga posla Kajafi. Tamo dok bi pljuvan, šamaran po obrazu; rugan i ismevan, slušaše: Proreci nam, Hriste, ko te udari? A tamo dođoše i lažni svedoci, koji ga klevetahu, da je rekao: Razorite ovaj hram, i za tri dana ću ga podignuti; i da je nazivao sebe Sinom Božijim. Tada i prvosveštenik ne trpeći hulu, razdra svoje haljine. A kada svanu, odvedoše ga k Pilatu u sudnicu. I oni ne uđoše, govoreći, da se ne bi oskvrnili,no da bi mogli jesti Pashu. A Pashom se naziva ceo Praznik, ili je i tada bio, kao što trebaše. A Hristos je pre jednoga dana učinio zakonsku Pashu, hoteći da u Petak bude zajedno zaklan sa pashalnim jaganjcima.A Pilat izišavši, pitaše ih: Zašto ga okrivljujete? I pošto ne nađe ništa slično za šta ga tužahu, posla ga (opet) Kajafi. A ovaj opet k Pilatu, jer on nastojaše da se Hristos pogubi. A on (Pilat) govoraše: Uzmite ga vi i raspnite, i po zakonu vašem sudite. A oni (starešine Jevrejske) opet rekoše: mi ne smemo nikoga ubiti, podstrekavajući Pilata da ga razapne. A Pilat upita Hrista: Je li On car Judejski? On to ne priznade, no reče da je večni car: jer Carstvo moje nije od ovoga svijeta, govoraše. A hoteći ga pustiti Pilat, najpre reče onima, da na njemu ne nalazi nikakve krivice. Takođe beše običaj da im na svaki praznik pusti po jednoga sužnja, kojega zatraže. A njima izgleda beše Varava miliji od Hrista. Pilat pak, darujući Judejcima (traženoga), izbivši najpre Isusa, izvodi ga s vojnicima, obučenog u skerletnu haljinu, sa trnovim vencem na glavi, davši mu trsku u desnicu njegovu, a vojnici mu se rugahu, govoreći: Zdravo care Judejski. A kad se dovoljno narugaše, opet reče Pilat: nikakve smrtne krivice ne nalazim na njemu. A Judejci govoreći rekoše: on mora da umre, jer naziva sebe Sinom Božijim. I dok ovo govorahu, Isus ćutaše, a narod vikaše ka Pilatu: raspni ga, raspni. Htedoše ga predati na sramnu smrt, da bi dobro sećanje na njega u narodu uništili. A Pilat, kao da ih karaše, reče: Zar cara vašega da razapnem? Oni pak rekoše: mi nemamo drugoga cara osim Ćesara. Budući da dok govorahu hulu, ništa ne uspeše, pozivaju se na Ćesara, da barem tako Pilata besom ispune. Jer govorahu: svaki koji sebe carem gradi, protivi se Ćesaru. Dok se ovo događaše, žena poruči Pilatu, budući uplašena strašnim snom, govoreći: nemoj ti ništa imati sa tim Pravednikom, jer sam njega radi mnogo u snu postradala. A on (Pilat) umivši ruke, krivicu za krv njegovu skida sa sebe. A oni (Judeji) vikahu: krv njegova na nas i na decu našu. Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj Ćesaru. Ovoga, dakle, uplašivši se Pilat, iako je dobro znao da je Isus nevin, predaje ga na raspeće na krstu, pustivši Varavu.A ovo kad vide Juda, otišavši baci srebrenike (starešinama), i otide te se obesi na drvo neko, i naduvši se veoma, puče po sredini. A vojnici pošto Isusa tukoše trskom po glavi, natovariše mu krst. Takođe Simona iz Kirine nateraše da mu ponese krst. I u čas treći, stigavši na mesto Lubanje, raspeše ga tamo. A s obe strane njega raspeše i druga dva razbojnika, da bi i On u zločince bio ubrojan. Zbog lošeg kvaliteta razdeliše haljine njegove vojnicima, a za nešivenu haljinu njegovu baciše kocku, čineći mu pakosti na svaki način. I ne samo to, no i na krstu rugahu mu se, govoreći: Ua, ti što hram razrušavaš, i za tri dana podižeš, spasi sam sebe. I opet: drugima je pomagao, a sebi ne može li pomoći? I opet: Ako je car izrailjev, neka siđe sad sa krsta, i verovaćemo u njega. I dakle istinu govorahu, jer trebaše nesumnjivo k Njemu pristupiti: jer on beše ne samo car izrailjev, no i celoga sveta.A zašto je trebalo da pomrča sunce u treći čas, usred dana dakle? Da bi svima bilo objavljeno stradanje. Takođe tresenje zemlje, raspadanje kamenja bivaše za izobličavanje Judejaca. I mnoga tela vaskrsnuše, na uverenje opšteg vaskrsenja, i na javljanje sile Velikog Stradalnika. Zavesa crkvena se rascepi, kao da se hram srđaše zbog stradanja Onoga koji se u njemu slavi, i mnogima otkriva nevidljive stvari.U treći, dakle, čas bi raspet Hristos, kao što govori božanstveni Marko: A od šestog časa do devetog bi tama, kada i Longin sotnik vide druga čudesna zbivanja, i osim pomračenja sunca, povika veoma: Vaistinu ovaj Sin Božiji beše. Od razbojnika, pak, jedan se rugaše Isusu, a drugi ga ukorevaše preteći mu veoma, i Hrista ispovedaše kao Sina Božijega. A veru njegovu Spas nagradi, obećavši mu da će sa njim biti u Raju. Narugavši mu se, dakle, u svemu, Pilat i titulu napisa iznad glave njegove govoreći: Isus Nazarećanin, car Judejski. Iako mu Judeji zabranjivahu da piše tako, nego kao da je On sam to rekao. Pilat im pak odgovori: što pisah, pisah. Zatim, kada Spas reče: žedan sam, dadoše mu isop pomešan sa octom. I On rekavši: svrši se, preklonivši glavu, predade duh. I kada su svi otišli, Mati Njegova stajala je pod Krstom, i sestra njena Marija Kleopova, koju je Jakov rodio, pošto je Kleopa umro bezdetan, i Jovan voljeni njegov učenik. Nerazumnim, pak Judejima, ne budući dovoljno što gledaju tela na krstu, moliše Pilata, zato što beše veliki dan Pashe po Petku, da osuđenima prebiju goleni, da bi smrt što pre nastupila. I obojici dakle razbojnika prebiše goleni jer još behu živi. A došavši do Isusa, pošto videše da je već umro, ne prebiše mu goleni. No jedan od vojnika, po imenu Longin, ugađajući bezumnima, podigavši koplje, probode Hrista u rebra s desne strane; i odmah iziđe krv i voda. Jedno (voda) kao od čoveka, a drugo (krv) kao od više od čoveka. Ili, krv dakle radi osvećenja božanskog pričešća, a voda – radi krštenja. Jer ovaj sugubi izvor vaistinu sadrži tajnu za nas. Ovo i Jovan videvši svedoči, i istinito je svedočanstvo njegovo, jer je svemu tome bio prisutan, i videći piše. Čak i kad bi hteo laž da govori, ne bi izmišljotine pisao na sramotu svoga Učitelja. Neki govore, dok se ovo dešavalo, u sasud neki prihvaćena je prečista krv iz životnih i božanskih rebara. A kad se sve ovo tako natprirodno završilo, pošto se veče beše približilo, izlazi Josif iz Arimateje, ranije tajni učenik, kao i neki drugi, i došavši Pilatu sa smelošću, jer beše znamenit čovek, zatraži telo Isusovo. A on zapovedi da mu ga dadu. I, dakle, skinuvši telo s krsta pobožno ga položi. A kad već nastupi noć, dolazi Nikodim, noseći neku smesu smirne i aloje, nastalu vremenom, i obvivši ga plaštanicom, kao što je bio običaj da Judejci čine, blizu ga položiše, u usečenom u kamenu grobu Josifovom, u kojem niko do tada nije ležao, da ne bi kada Hristos vaskrsne, drugome pripisali vaskrsenje. A mešavinu aloja i smirne, koja je bila lepljiva, Evanđelist je pomenuo, da kada vide plaštanicu i ubrus u grobu ostavljene, ne izmišljaju kako je on ukraden. Jer niko ne bi imao toliko slobode, da odmotava platna tako zalepljena za telo. Sve ovo toliko preslavno desilo se u ono vreme Petka, i nama bogonosni oci narediše da se svega ovoga sećamo sa skrušenim srcem i umilenjem.A treba znati i ovo da se u šesti dan sedmice,1 dakle u Petak razape Gospod, jer je u šesti dan u početku i stvoren čovek. No i u šesti čas dana bio je na krst razapet, jer u tom času, kao što se govori, i Adam je pruživši ruku dotakao se zabranjenog drveta, i umro. Jer dolikovaše da u onaj čas u kojem je bio poražen, da u njemu opet bude obnovljen. A u vrtu, kao i Adam u Raju. Gorki napitak (ocat sa žuči pomešan) prinesen Hristu, predstavljaše kušanje (Adama u Raju). Šamaranje pokazivaše našu slobodu. Pljuvanje, i sramotno vođenje, vraćanje našeg dostojanstva, a trnovi venac – skidanje prokletstva sa nas. Skerletna haljina – za kožne haljine, i za naše carsko dostojanstvo. Klinci, umrtvljenje i nepokretnost našega greha. Krst, označava drvo u Raju. Probodena rebra, označavaju Adamovo rebro, od kojeg je sazdana Eva, preko koje je došao prestup. Koplje – odgovara plamenom maču. Voda iz rebra, slika je krštenja. Krv i trska, kojima nam je kao car crvenim slovima, darovao i podpisao drevnu otadžbinu. Govori se da glava Adamova leži tamo, gde je raspet Hristos glava svih; da je dakle kršten Hristovom krvlju koja je tu istekla. A naziva se mesto lobanje (=golgota), jer je za vreme potopa Adamova glava izbila van zemlje, samo kosti nošene vodom kao neko neobično čudo, koju je Solomon čašću praoca, sa svom svojom vojskom, mnogim kamenjem pokrio. Zato se i to mesto od tada naziva Litostroton to jest kamenjem popločano. A govore neki osobiti svetitelji, kako su primili po predanju, da je tu sam Adam od anđela bio pogreben. Gde je dakle trup smile emoticon leš), tamo je došao i Orao Hristos, večni car, novi Adam, isceljujući drvetom staroga Adama koji je drvetom pao. Nadprirodnim, i neizmernim tvojim milosrđem za nas, Hriste Bože, pomiluj nas, amin.

Ostala dešavanja

6. 3. 2024.

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA – 21-ta glava Knjige postanja (22-ga emisija) jeromonah...

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA - 21-ta glava Knjige postanja (22-ga emisija) jeromonah dr Vladimir Palibrk, m. O...

5. 3. 2024.

NAJAVA: SVETA TAJNA JELEOSVEĆENjA U SRIJEDU 13. 03. 2024. U CRKVI SVETE TROJICE U...

Obavještavamo vjerni narod da će se Sveta Tajna Jeleosvećenja služiti u srijedu 13. 03. 2024. u 16. č...

3. 3. 2024.

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA -20-ta glava Knjige postanja (21-va emisija) jeromonah dr Vla...

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA -20-ta glava Knjige postanja (21-va emisija) jeromonah dr Vladimir Palibrk, m. Os...

3. 3. 2024.

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA – 19.- ta glava Knjige postanja (20-ta emisija) jeromon...

PRAVOSLAVNA EGZEGEZA - 19.- ta glava Knjige postanja (20-ta emisija) jeromonah dr Vladimir Palibrk, m....

3. 3. 2024.

Nedjelja o bludnom sinu u Ostrogu

U drugu pripremnu nedjelju pred Vaskršnji post - Nedjelju o bludnom sinu, 3. marta 2024. ljeta Gospodnjeg...

26. 2. 2024.

Na dan Svetog Simeona Mirotočivog vladika Kirilo služio u Gornjem manastiru...

Dana kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Simeona Mirotočivog i prepodobnog Martinija, u...