U ovaj dan Crkva se seća celomudrenog Josifa; preobraza, uniženja i slave Sina Božijeg; prokletstva besplodne smokve i Evanđelske priče o vinogradarima.
ČITANjE SVETOG JEVANĐELjA NA VELIKI PONEDELjAK
Sveti vladika Nikolaj Velimirović:
Beseda na Veliki Ponedeljak
I zaviđahu braća Josifu…
i prodadoše Josifa Ismailćanima za dvadeset srebrnika;
i oni odvedoše Josifa u Misir (1. Mojs. 37).
Udanašnjim pesmama i poukama pravoslavna crkva ističe krasnoga Josifa kao praobraz Spasitelja našeg u stradanjima Njegovim. Josif je stradao zbog zavisti braće svoje. Zavidljiva braća prodala su Josifa trgovcima za 20 srebrnika. No po Božijem promislu Josif je u ropstvu postao veliki i slavan. I kao takav on je u gladne godine ishranio braću svoju i spasao njih i žene njihove i decu njihovu od gladne smrti. Tako je on bukvalno ispunio reči Hristove: ko tebe kamenom ti njega hlebom, iako te reči tada još nisu bile javljene svetu. On je posle doselio braću svoju i oca svoga u Misir, i kroz to opredelio ceo docniji tok izrailjske istorije. Ne on, nego Bog. Jer Gospod čuva pravednika od svih beda i proslavlja ga u sva vremena.
Potomci one iste braće, koja su Josifa htela uništiti, pripremali su uništenje i Sina Božijega. Zavist praotaca prema boljem od sebe prenela se i na prapotomke. Jedan od njih prodao je učitelja svoga za 30 srebrnika. I svi skupa predali su ga neznabošcima na osudu onako kako su i praoci njihovi predali mladoga Josifa neznabošcima. Sličnost je zaista velika, pored sve razlike u srazmeri. Zbog te sličnosti crkva danas spominje sudbu Josifovu. Da pokaže svima nama, kako je otrov zavisti dugotrajan. Kako se taj otrov prenosio s otaca na sinove kroz sto pokolenja, od Josifa do Gospoda Hrista. Nisu pomogle ni sve milošte Božije prema tom narodu kroz hiljade godina. Nisu ga oblagorodila ni sva strašna čudesa Božija kroz svu njegovu istoriju. Ostale su uzaludne sve opomene Božije. Sva vikanja proroka ugušena su u krvi. Oci su ubijali jedne proroke, a sinovi su im podizali spomenike; sinovi su opet ubijali druge proroke i ostavljali unucima trud oko spomenika, koji su svedočili o njihovim zločinima.
Ja se čudim mnogim ljudima našeg vremena što pišu knjige protiv Jevreja, kad postoji Biblija. Sva pera u svetu da se polome pišući optužbu protiv ovoga naroda ne mogu sastaviti onakvu optužbu kakvu nam pruža Biblija. Cela Biblija predstavlja jezovitu optužbu plemena Izrailjeva, sa izuzetkom nešto pravednika. A Biblija je knjiga koju nisu pisali ni Arijevci ni Antisemiti, ni Hamiti ni Jafetiti, nego baš sami čisti Jevreji. Ovako govori veliki prorok Isaija koga su oni posle testerom živa prestrugali, pa mu na grobu podigli spomenik – ovako on govori i optužuje: Bezakonja vaša rastaviše vas od Boga vašega, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas da ne čuje. Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu. Nema nikoga da viče za pravdu niti ima koga da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; začinju nevolju i rađaju muku. Nose jaja aspidina i tkaju paučinu; ko pojede jaje njihovo, umre, ako li ga razbije, izlazi zmija. Noge im trče na zlo i brze su na prolivanje krvi prave; misli su im bezakonje; na putevima je njihovim pustoš (Isa. 59). Ovo nije ni pola strane od one optužbe koja iznosi blizu 1000 strana, i koja se naziva Biblija. Zašto, dakle, da mi pišemo optužbu na taj nesrećni narod, kad su je oni sami napisali, i kao zenicu oka čuvali i očuvali kroz vekove i svetu predali? Nije li i sam Spasitelj rekao Jevrejima: Nemojte misliti, da ću vas ja tužiti Ocu; ima ko će vas tužiti – Mojsije (Jov. 5, 45). Mojsej, i svi proroci, i svi apostoli – sve njihovi ljudi, njihove krvi i jezika. S toga ih nećemo ni mi tužiti i suditi, nego ćemo sa strahom i trepetom danas posmatrati nedelo njihove zavisti prema bezgrešnome Gospodu i Spasitelju našem. Kao kad jedan lekar raseče mrtvo telo pijanice, pa pokazuje njegovo srce i jetru i bubrege i mozak, sve naduveno i razjedeno od alkohola, tako crkva pred nama danas otvara dušu Hristovih sudija i ubica, i pokazuje nam tu dušu svu razjedenu i pocrnelu i istrulelu od zavisti. Jedan samo pogled na tu gadnu dušu ispunjava nas krajnjom odvratnošću i utvrđuje u nama čvrstu odluku da se nećemo nikad podavati zavisti. Jer zavist nije od našeg Stvoritelja nego od našeg neprijatelja i rušitelja. Zavist je atmosfera pakla; ona je vazduh koji demoni dišu, hrana kojom se hrane, piće kojim se poje, otrov koji ispuštaju iz sebe.
No da se ne zadržavamo dugo ni u mislima na ovoj paklenoj otrovnoj atmosferi. Pogledali smo na leševe otrovane zavišću, i dosta. Ne treba se ni mislima zadržavati na zlu. Čak opasno je na zlo i misliti, jer se um čovečiji od toga raslabljava. Ukloni se od zla i sotvori dobro. Dignimo se svim mislima u podneblje zdravlja i svetlosti. To je podneblje u kome je Gospod naš Hristos. Tu se udiše i izdiše dobra volja. Tu se um hrani pozitivnom božanskom istinom, a srce poji radosnom božanskom ljubavlju. Tu se čovek raduje dobru svoga bližnjega, i brat se veseli napretku svoga brata. Tu kad se neko uzvisi trudom i paštenjem, stotinu ruku pomažu mu da se još više uzvisi; a kad neko padne stotine ruku pružaju se da ga dignu. Tu s pesmom jedan služi mnogima i mnogi jednome. Tu svak postaje veliki na taj način što se trudi da druge učini velikim. I svak postaje slavan trudeći se da druge proslavi. I svak postaje srećan trudeći se da druge usreći. I svak biva sit trudeći se da druge nahrani. I svak se ispunjuje radošću trudeći se da druge obraduje. Tu vlada zdravlje i svetlost. Tu se čovek povraća u svoje prvobitno normalno stanje. On se pokorava Bogu kao Roditelju svome. I sve biva novo i preporođeno: i čovek i sva tvar. I nebo se otvara širom i blagoslov Božiji izliva se na ljude. U to i takvo podneblje hteo je Gospod Hristos uzdići sav rod čovečji iz otrovne atmosfere zavisti, mržnje, sebičnosti i bratoubistva. I uspeo je u tome. Ako li se reče, da On nije uspeo da digne sve, to nije Njegov neuspeh nego onih koji Mu nisu hteli pružiti ruku za svoje spasenje; koji su više voleli tamu nego svetlost i svoju nesreću više nego svoju sreću. Ako nije uspeo sa farisejima, uspeo je sa apostolima; i ako nije uspeo potpuno sa jevrejskim narodom, uspeo je sa mnogim drugim narodima. Ako nije uspeo sa nekima, uspeo je sa mnogima. Njegova vojska spasenih u carstvu nebeskom za dve hiljade godina broji se na milijarde. Ja bih želeo svim srcem da i vi svi budete upisani u uspeh Hristov, i da se svi ubrojite u vojsku spasenih, zajedno sa ocima i praocima vašim, toliko namučenim za ime Njegovo. Njemu, jedinom Neodoljivom i Pobedonosnom, slava i hvala u sva vremena, i iznad svih vremena, na vek veka. Amin.
Sinaksar na Veliki Ponedeljak
Stihovi o prekrasnom Josifu:
Celomudreni Josif pokazao se kao pravedni vlastelin i hlebodavac:
o, koliko on vrlina ima!
Stihovi o neplodnoj smokvi:
Hristos, kletvom osuši smokvu,
izobličavajući sinagogu jevrejsku
kojoj su tuđi duhovni plodovi:
izbegnimo njen udeo.