U 21. nedjelju po Duhovima, 10. novembra 2019. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Arsenija Sremca, drugog Arhiepiskopa srpskog i Svetog mučenika Terentija, saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je jeromonah Nikita, dugogodišnji sabrat ostroške obitelji, sada klirik u Eparhiji buenosajreskoj i južno-centralnoameričkoj Srpske Pravoslavne Crkve, protojerej Petar Cerović, budvanski paroh i jerej Miladin Mitrović iz Banjalučke eparhije.
Odgovarala je ostroška bratija, a prazničnoj Liturgiji prisustvovalo je monaštvo i brojni vjernici.
Nakon čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o sijaču i sjemenu, besjedio je o. Nikita, koji je tumačeći priču kazao da se u njoj otkriva ono što je Gospod uradio od postanja svijeta, Koji je posijao Riječ svoju stvorivši ljude i Riječ Njegova donosi rod ovom svijetu.
– Vidimo da u ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Gospod ih je podijelio na rodne i nerodne. Svima nama je dato da primimo Riječ Božiju, a isključivo od nas zavisi da li ćemo da je primimo u svojim srcima i da li ćemo da donesemo rod – kazao je o. Nikita.
U njivu koja donosi ploda danas ubrajamo jednog od naših svetitelja, Svetog Arsenija Sremca, koga danas naša Crkva proslavlja, dodao je o.Nikita i podsjetio da je on bio nasljednik Svetog Save, kao i da se njegove mošti nalaze u manastiru Ždrebaoniku.
– On se ubrojao u one ljude koji su Hristu donijeli rod i Gospod ga je proslavio zato što je on svojom molitvom, svojim trudom, svojom ljubavlju, podvigom, sebe pokazao plodnom njivom, donio rod Hristu, a Hristos ga uzveličao i proslavlja ga i danas i uvijek – naglasio je o. Nikita.
Besjeda o.Nikite u Donjem Ostrogu
Sabrani, među kojima je bilo mnoštvo djece, a koji su se postom, molitvom i ispovješću pripremali, primili su Sveto Pričešće, a proslava praznika nastavljena je uz trpezu ljubavi.
freska Svetog Arsenija u crkvi Svete Ttojice u Donjem Ostorgu
ŽITIJE SVETOG ARSENIJA
Veliki jerarh Srpske Crkve i nasljednik Svetoga Save, Arsenije bješe rodom iz Srema. Još u mladosti zamonaši se i predade se iskreno svesrdnom podvigu radi spasenja duše. No, čuvši za divnu ličnost i djelatnost Svetoga Save, Arsenije ode k njemu u Žiču, gdje ga Sava ljubazno primi i uvrsti u bratstvo Žičko. Vidjeći rijetke vrline u Arseniju, Sava ga uskoro postavi za igumana Žičke obitelji. Kada Mađari navališe na zemlje Srpske, posla Sava Arsenija na Jug, da traži za arhiepiskopiju neko mjesto sklonitije od Žiče. Arsenije izabra Peć, i tu sagradi manastir i crkvu Svetim Apostolima, koja se docnije prozva crkva Vaznesenja Gospodnjeg. Pred svoj drugi polazak za Jerusalim Sv. Sava odredi Arsenija sebi za nasljednika na arhiepiskopskom prestolu (1233. godine). A kada Sava pri povratku umre u Trnovu, Arsenije navali na kralja Vladislava, da prenese tijelo Savino u Srpsku zemlju. Arsenije je mudro upravljao Srpskom Crkvom trideset godina (do 1263. g.), i upokojio se u Gospodu 28. oktobra 1266. godine. Na oltarnom zidu Pećskog hrama stoji napisano: “Gospodi Bože naš vonmi, posjeti i blagoslovi hram sej … Pomenite že i mene grješnago Arsenija”. Sahranjen je tu u Pećskom hramu Svetih Apostola. Godine 1737, zbog spaljivanja Pećke patrijaršije od strane Turaka, mošti Svetog Arsenija odnijeli su monasi iz Peći i, preko mnogih drugih mjesta, one su dospjele u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada, gdje se i do danas nalaze. Godine pak 1933, po blagoslovu Srpskog patrijarha i Sinoda, ruski arhiepiskop Nestor odnio je dio moštiju Sv. Arsenija u Peking i u Harbin (u Mandžuriju), kad je tamo osnovana Pravoslavna Crkva.
Molitvama Svetog Arsenija Srpskog neka Gospod pomiluje i spase sve nas, sav Srpski rod, sve pravoslavne hrišćane, i sve ljude Božje. Amin.
