Dan kada se naša Sveta Crkva molitveno sjeća čudesnog Rođenja Presvete Bogorodice Marije, u narodu poznat i kao Mala Gospojina, liturgijski je proslavljen u Ostrogu, u petak 21. septembra 2018. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je sabrat ostroške obitelji jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu jerej Draženko Ristić šavnički paroh i đakon Marko Radmilo iz Frankfurta.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, sabranom monaštvu i vjernom narodu veliki praznik Bogorodičinog rođenja čestitao je o. Vladimir, koji je između ostalog naglasio da je na današnji dan rođena Ona koja će se udostojiti da rodi samoga Boga, vječnu Krasotu, Ljepotu, nezalaznu Svjetlost, koja nas obasjava, prosvećuje i daruje život vječni.
– Njeni pravedni roditelji Joakim i Ana nosili su strašni životni krst i prošli životni put strašnog trpljenja. Oni su bili nerodni, neplodni, nijesu mogli da imaju djecu, a to je u jevrejskom društvu tog vremena, koje je očekivalo mesiju spasitelja svijeta, smatrano velikim prokletstvom od Bogam, jer se smatalo da od nerodne porodice ne može da dođe mesija. Zamislite njihovu vjeru, ljubav i trpljenje. Joakimu se javio arhnagel Gavril i javio mu radosnu vijest da će oni u poodmaklim godinama postati roditelji i dobiti preblagoslovenu kćerku koja će roditi Spasitelja svijeta – podsjetio je o. Vladimir.
https://www.youtube.com/watch?v=B608LNu994E&t=6s
Pouka je da naša vjera nije neki trenutni sentimentalni akt, neka laka projava naše duše, već, kazao je o. Vladimir, krvava borba našeg srca da ostanemo vjerni Bogu onda kada nam se čini da smo ostavljeni od Boga.
– Postoje ti momenti bogoostavljenosti u našem životu, kada nas Bog ispituje, ispitije našu vjeru i vjernost prema Njemu, našu ljubav. Da li zaista imamo vjeru da će nas On spasiti i dati nam po Njegovoj milosti na naše dobro? To je poruka ovoga praznika da u strašnom trpljenju moramo da očekujemo darove Božije i da nikako ne smijemo da ropćemo na Boga. Ovdje sretam ljude koji imaju mnoge probleme, na primjer bolesnu dječicu. Ja se trudim kao sveštenik da im kažem da moraju da iznesu taj svoj krst blagodareći Bogu. To je neki krst koji im je Bog dao, da bi ih na kraju nagradio vječnim i neprolaznim životom u Carstvu nebeskom – kazao je o. Vladimir i dodao da je i Mater Božija sama nosila težak krst gledajući svoga Sina raspetoga, ali i dočekala radost da vidi svog Sina Vaskrsloga iz mrtvih.
Sabrani koji su se postom, molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Proslava praznika i zajedničarenje sveštenstva, monaštva i vjerog naroda nastavljeno je u manastirskoj gostoprimnici.
