U ostroškom skitu Jovan Dolu kod Nikšića, posvećenom Svetom Jovanu Kristitelju, molitveno je proslavljen praznik njegovog Začeća, u petak 6. oktobra 2017. ljeta Gospodnjeg, u našem narodu poznatiji kao Jovanjdan Pješivački, krsna slava ktitorske porodice Nikčević, koja je manastiru Ostrogu prije dvadesetak godina zavještala zemlju gdje se nalazi skit.
Svetom Liturgijom u crkvi posvećenoj Rođenju Svetog Jovana Krstitelja načalstvovao je protojerej-stavrofor Radomir Nikčević, arhijerejski namjesnik hercegnovski, a sasluživala su mu sabraća ostroške obitelji jeromonasi Sergije i Jerotej i jerođakon Roman.
Odgovarale su monahinje iz manastira Svetog Luke u Nikšićkoj Župi, koje su sa igumanijom Efimijom Nikčević prisustvovale ovom sabranju.
Brojno monaštvo i vjerni narod, svečari i gosti porodice Nikčević prisustvovali su evharistijskom sabranju, a tokom bogosluženja uznošene su molitve za žive i upokojene članove ktitorske porodice, ali i za sve današnje svečare i vjerni narod.
Prije pričešćivanja vjernog naroda sabranima se riječima besjede obratio o. Radomir, koji je podsjetio na jevanđeljske riječi Svetog apostola Luke o začeću i rođenju Svetog Jovana Krstitelja, za koga Gospod kaže da je najveći rođeni od žene.
On je podsjetio da se otac Svetog Jovana, Sveti prorok Zaharija, osim u ovoj priči pominje i prilikom Vavedenja Presvete Bogorodice, ali i kao jedini prvosveštenik koji je prepoznao Hrista.
-Nije slučajno što se ova jevanđeljska priča nalazi na samom početku Jevanđelja od Luke, jer sa ovom pričom otvara se kasniji događaj kada Bogorodica od istog Arhanđela Gavrila, koji se javio Zahariju, javlja se i Mariji i njenom mužu Josifu. Čudesan arhanđel koga Gospod šalje da rodu ljudskom blagovijesti spasenje – kazao je o. Radomir i kazao da je sve to uvod u Rođenje Gospoda Isusa Hrista i Njegov ulazak u maticu ljudskog života.
O. Radomir je podsjetio da su majka Svetog Jovana Krstitelja, Jelisaveta, i Presveta Bogorodica bile u srodstvu, jer su im majke bile sestre. Dodao je da je Sveti Jovan kraj starozavjetnih proroka i početak Novog zavjeta.
– Sve što je vezano za Svetog Jovana, od njegovog začeća do strašne smrti, sve je čudesno i za naš um i za ljudsku logiku potpuno nepojmljivo. Kako je pojmljivo da stara usahla utroba rodi sina? Kako je pojmljivo da Zahariju ubiju Irodovi vojnici kada su htjeli da ubiju njegovo čedo od godinu i po dana i kada se Jelisaveta čudesno sakrila u šumi gdje se otvorila stijena i ona se sakrila sa djetetom, a vojnici bijesni ubili pravednog Zahariju ispred oltara? Zar ima logike da strada pravednik Božiji, prvosveštenik ispred oltara? Zar ljudska logika može to da opravda? – pitao se o. Radomir i dodao da je Zaharijina smrt najavila stradanje sina Jovana koji kao dječak raste u pustinji, blagovijesti Hrista i zove narod na pokajanje.
Sveti Jovan je, prema riječima o. Radomira bio drugačiji od svega onoga što su Jevreji do tada mogli da vide.
-Umjesto nadmenih proroka, književnika, onih koji u svoje ime govore, fariseja i prvosveštenika tog vremena, on zove narod na pokajanje, a sam živi u pokajanju. On strada na najbrutalniji načoin po želji bludnice i njegova glava na tanjiru se iznosi pred bludnicu među pijanom masom i razularenim neznabošcima. Ko bi rekao da ima logike? Ali on je do kraja svog života ispunjavao ono što je bilo njegovo prizvanje i on je posljednji starozavjetni i jedan od prvih mučenika za Hrista – kazao je on i dodao da je veliki blagoslov što se kao krsna slava slavi Sveti Jovan koga je Gospod proslavio.
Nakon pričešćivanja vjernih saslužitelji su blagosiljali i prerezali slavske kolače koje su u slavu Božiju, a u čast krsne slave praznika Začeća Svetog Jovana Krstitelja prinijeli članovi porodice Nikčević i drugi svečari.
U ime ostroškog monaštva o. Radomiru, mati Efimiji, bratu Peđi Vukićeviću i ostalim svečarima čestitao je o. Sergije.
Na manastirskom groblju odslužen je mali pomen upokojenim članovima porodice Nikčević čiji zemni ostaci počivaju u ostroškom skitu.
Zajedničarenje je nastavljeno uz slavsku trpezu hrišćanske ljubavi koju je pripremila porodica o. Radomira Nikčevića zajedno sa ostroškom bratijom koja se podvizava u Jovan Dolu.
