Četvrta nedjelja Velikog posta, Sredoposna, posvećena Svetom Jovanu Lestvičniku, proslavljena je u ostroškom skitu Jovan Dolu kod Nikšića, u crkvi posvećenoj ovom velikom ugodniku Božijem, Svetom Liturgijom i rezanjem slavskog kolača.
U prisustvu monaštva i vjernika povodom hramovne slave Svetom službom Božijom načalstvovao je jeromonah Sergije, a sasluživao mu je jerođakon Zosima.
Monaštvo i vjernici koji poste Časni post, a koji su se molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
Nakon pričešćivanja vjernih o. Sergije sa bratijom i sabranim vjernim narodom blagosiljao je i prerezao slavski kolač koji je prirpemila ostroška bratija u slavu Božiju, a u čast Svetog Jovana Lestvičnika kome je posvećena jedna od crkava u ostroškom skitu.
Na kraju Bogosluženja sabranima se riječima praznične besjede obratio o. Sergije koji je kazao da je Sveti Jovan Lestvičnik život proveo na pustim mjestima Sinajske Gore, a njegova palata su bile dvije stijene, koje su se obrušile i formirale skromnu keliju – spilju, u kojoj je on dotakao Nebo.
-Pravila koja je napisao Sveti Jovan Lestvičnik su od Adamovog pada, Kainovog bratoubistva vrijede zakoni koji se ponavljaju. Lakše će se složiti dvojisa nepravednih i naći zajedničku riječ, nego nepravednik sa pravednikom. On je boreći se sa nepravdom u sebi samome, ispravljajući sebe ispravljao svijet. On je istražujući svoje slabosti ispravljao slabosti cijelog čovječanstva. Liječeći bolesti svoje duše, on je pronašao dijagnozu i lijek za svakog čovjeka rođenoga, kako bi se izliječili od te strašne bolesti koja se zove girjeh i koja ubija čovjeka. I ne samo čovjekovo zdravlje i biološki život, nego što je strašnije prekida, sprječava i obustavlja duhovno napredovanje čovjeka i rast u Gospoda Isusa Hrista, sjedinjenje sa živim Bogom i time ga odvaja od vječnog života i izaziva vječnu smrt – kazao je o Sergije.
On je naglasi oda čovjek ako hoće da učini dobro ovome svijetu mora prije svega da ispravi sebe.
-Što reče Mitropolit Amfilohije, ne pričaj o tuđem grijehu dok sebe samog ne ispraviš, ni o sjutrašnjem danu dok ne dođe. Zaista je tako. Čoivjek mora prvo sebe da ispravi, da sbe osvešta živim Bogom, Duhom Svetim ispuni svoju dušu i tijelo, Svetim Pričešćem koga se pričestismo – kazao je o. Sergije i dodao da je najveće čudo i najveći dar što se sjedinjujemo sa Tijelom i Krvlju Hristovim.
O. Sergije je blagoslovio dolazak sabranih vjenika u Jovan Do, a zajedničarenje, na dan kada naša Sveta Crkva proslavlja i Svetog Nikifora Carigradskog je nastavljeno uz slavsku trpezu hrišćanske ljubavi koju je pripremila ostroška bratija.
