Svetom arhijerejskom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača, litijom oko crkve Svetog velikomučenika Dimitrija i slavskom trpezom koju je pripremila igumanija Ekatarina sa sestrinstvom, proslavljena je slava manastira Boan Kadića u Bjelopavlićima, metoha ostroške svetinje.
Svetom službom Božijom načalstvovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i iguman ostroški G. Amfilohije, a sasluživali su mu jerej Nebojša Grdinić iz Grčke Pravoslavne Crkve u Njemačkoj, sabraća ostroške obitelji jeromonasi Sergije i Jerotej, protojereji Predrag Katanić paroh jelenački i podostroški iz Danilovgrada i Velimir Jovović paroh straševinski i starotrebješko-kličevski, jerej Ilija Zekanović paroh komansko-bandićki i zagarački i jerođakon Roman, sabrat manastira Ostroga.
Brojni vjernici i monaštvo molitvno su učestvovali u evharistijskom sabranju, a među njima bilo je mnoštvo Kadića i onih koji od njih potiču, a čiji su se preci raselili nakon bratoubilaštva i osvete vladarske kuće Petrovića zbog ubistva Knjaza Danila Petrovića, koga je u Kotoru ubio Todor Kadić. Potomci onih koji su zbog krvne osvete morali napustiti svoju postojbinu i Crnu Goru nakon jednog vijeka su se vratili i podigli manastir posvećen Svetom Dimitriju i crkvu i zemljište zavještali Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Nakon čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o Hristovoj plovidbi sa učenicima kada je umirio more, sabranima se riječima arhipastirske besjede obratio Mitropolit Amfilohije.
Besjeda mitropolita Amfilohija nakon čitanja Jevanđelja
On je kazao da se Crkva Božija koju je Gospod osnovao naziva Lađom i pomenuo primjer Nojeve lađe iz koje je izraslo čitavo čovječanstvo.
– Crkva Božija je uvijek slikana kao lađa. Lađa je ona koja čuva, koja spasava. Tako se dogodilo i sa ovom lađom na Genisarijskom jezeru gdje je Gospod u lađi bio i gdje su se prestravili učenici Njegovi. Takav je i ljudski život, život sveukoupnog čovječanstva i život onih koji su Božiji, Crkve Božije. Ovaj život kao pučina morska, a mi smo tu kao u lađi. I ovaj hram Svetog Dimitrija je kao lađa, zato se i zove lađa centralni dio svakog hrama Božijeg, jer je hram nastavak Nojeve lađe sa gore Ararata, a hram je ono što je bila lađa na Genisarijskom jezeru – kazao je Mitropolit Amfilohije i dodao da su ljudi od rođenja u buri života.
On je podsjetio da se i Sveti velikomučenik Dimitrije nalazio u svojoj lađi u vrijeme paganstva i bezbožništva.
– Postradao je i mučen i progonjen. Međutim, on se nije polakomio na zemaljsku vlast, čast i bogatstvo, nego je ostao vjeran Hristu Gospodu i Hristos je i njega utvrdio u vjernosti do smrti, kao i učenika njegovog koji se borio u pozorištu i kao što je utvrdio i utvrđuje kroz vjekove sve one koji ostaju vjerni Spasitelju i Bogu našem – kazao je Mitropolit Amfilohije i podsjetio da se mošti Svetog Dimitrija čuvaju u Solunu.
Mitropolit je istakao da se u Boanu Kadića razlila strašna i velika bura i velika nesreća, veliko bratoubilaštvo, do te mjere da se mislilo da na tom mjestu nikad više ni travka neće nići, a kamoli da se vrate Kadići koji su rastjerani nakon ubistva Knjaza Danila.
-Ovdje je bila ruševina i niko nije vjerovao da će ovo mjesto ponovo da vaskrsne. Niko nije vjerovao da će Sveti Dimitrije, pokrovitelj ovoga mjesta i slava Kadića, da se opet vrati ovdje. Međutim,ono što je ljudima nemoguće Bogu je moguće – kazao je Mitropolit Amfilohije.
On je dodao da je Bog nagradio trpljenje i stradanje Kadića, te nepravdu koju je dopustio da bude učinjena.
-Bog im vraća petostruko, a jedno od svjedočanstava je i hram Svetog velikomučenika Dimitrija. Evo Gospoda da spase, da pomiluje, ukrijepi, osnaži, da vaskrsne, da sjedini, da obnovi duše, da pravda Božija ponovo zavlada među ljudima, da se pomire ljudi među sobom, da se zbratime, a toga najviše treba danas svuda u svijetu, a posebno u Crnoj Gori – kazao je Mitropolit Amfilohije.
On je posebno pozdravio ktitora manastira Žarka Pavlovića iz Peći, potomka Kadića, čiji su preci nakon protjerivanja otišli u Metohiju i koji su promijenili prezime i čestitao slavu nastojateljici manastira monahinji Ekatarini i sestrinstvu.
Brojno monaštvo i vjrnici primili su Sveto Pričešće, a potom je crkvu tri puta ophodila litija povodom slave Svetog Dimitrija.
Mitropolit Amfilohije sa saslužiteljima blagoslovio je i prerezao slavske kolače, a potom se sabranima obratio besjedom, čestitajući im praznik Svetog Dimitrija.
Besjeda mitropolita Amfilohija nakon rezanja slavskog kolača
On je za ovu priliku u Boan Kadića donio mošti Jasenovačkih mučenika, koje su prisutni mogli da cjelivaju.
Proslava Mitrovdana nastavljena je u manastirskoj trpezariji uz trpezu hrišćanske ljubavi.
