U 15. nedelju po Duhovima, 2. oktobra, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta, odslužena je Sveta Liturgija u crkvi Svete Trojice u Donjem ostroškom manastiru. Načalstvovao je protojerej Rade Radović, kolašinski paroh, a sasluživali su mu protojerej Bojan Dimitrijević iz Kragujevca, jereji Vladimir Ćirović iz Kragujevca, Živko Milović iz Pirota, Danijel Ružičić iz Banja Luke, Ivan Paunović iz Čačka i sabrat ostroške obitelji jerođakon Zosima.
Veliki broj vjernika, koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu molitveno je učestvovao u Svetoj službi Božijoj.
Prije pričešćivanja vjernih, besjedio je pirotski parooh jerej Živko Milović. On je zablagodario Visokopreosvećenom Mitropolitu Amfilohiju i bratiji ostroške svetinje i dopuštenju Božijem Svetog Vasilija, što su njega i saslužitelje udostojili služenja Svete Liturgije u Ostrogu.
-Današnje Jevanđelje, Riječ Božija, koja nam kazuje o tajni Boga, tajni čovjeka. Pitaše jedan zakonik Gospoda, koji su to načini, koje su to zapovijesti koje su najvažnije? A Gospod otkriva njemu i svima nama dvije najveće zapovijesti. Kažu sveti oci, kada bi trebalo Jevanđelje da se sažme u dvije rečenice, to bi bile ove dvije rečenice. ”Ljubi Gospoda Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i Ljubi bližnjega svoga” – kazao je o. Živko.
On je podsjetio da sveti oci govore da ne možemo ljubiti Boga koga ne vidimo, ako prethodno ne ljubimo bližnjega koga vidimo pored sebe.
-Hrišćanin se prepoznaje kao Hrišćanin, ako je sasud ljubavi, ako ne samo da čini dobro onima koji mu čine dobro, jer to čine i ljudi ovoga svijeta, nego Hrišćanin je Hrišćanin, ako ga neko naljuti, povrijedi, ako neko čini ono što njemu baš i ne godi, a on trpi, ali ne sebe radi, nego Boga radi. Hrišćanin se prepoznaje kao Hrišćanin, ako sve što u životu radi, Boga radi. Ljudi se dijele na one koji se muče u ovome svijetu Hrista radi i one koji se muče u ovome svijetu sebe radi. Nema na ovome svijetu nijednog čovjeka, da ne nosi krst svoj – kazao je o. Živko.
On je takođe rekao da su najveće božanske zapovijesti vjera, nada i ljubav, a da je ljubav kao najveća neraskidivo povezana sa žrtvom, a da je žrtva upravo taj naš krst koji nosimo.
-Ne možemo, draga braćo i sestre, izraziti ljuba ni prema čovjeku, ni prema bogu, ako nismo spremni da se žrtvujemo, a visinu žrtve pokazao nam je sam Gospod naš Isus Hristos, a to je akda smo spremni za nekoga da damo i da položimo život svoj. Takvu spremnost imali su svetitelji, takvu spremnost nosio je u svom srcu Sveti Vasilije Ostroški. Došli smo kod njega da ga zamolimo da nam oprosti grijehe naše, da umije našu dušu blagodaću i ljubavlju i da ga zamolimo da nam bude pomoćnik gdje god hodili – kazao je o. Živko.
Brojno monaštvo i vjernici, koji su se postom, molitvom i ispoviješću pripremali, primili su Sveto Pričešće.
